Tag Archives: manjine

DISKRETNO, PA UDRI!

O, da, svaki bi NATO bombarder poželio gospođu Kolindu Grabar Kitarović za glavnokomandujuću. Kad treba gjegod sravnit kakav bulevar, ubogi slam, naftni terminal ili burgernicu, ona se, pred samu akciju ukaže na monitoru, nasmiješi i kaže: „Ja sam protiv upotrebe vojne sile. No, gospodo, to pitanje morate riješiti sami, unutar kokpita.“ Ili nosača aviona, ili, šta ja znam, tenka iz starih zaliha pogona Đure Đakovića.
I piloti ga, tenkisti ili obični redovi pješadinci, samoinicijativno riješe, stisnuvši okidač. Lete granate, prazne se AK-okviri… Čitave zemlje tako nestaju u plamenu, milina jedna, svima toplo oko srca, a odgovornost ničija. To je svakako recept za neodrživi razvoj Hrvatske. Uostalom, već sada tako vlada premijer Milanović, sliježući ramenima poput nevine francuske sobarice u lošim vodviljima, perući ruke češće i od bacilima opsjednutog Pilata. Isto se ponaša i sadašnji predsjednik Pantovčaka Josipović, ravnodušniji i od najravnodušnijeg Titovog pauna, ako je koji preživio.
Predsjednička kandidatkinja HDZ-a, Kolinda Grabar Kitarović već sada zauzima nedvosmislen stav da će, bude li izabrana, nastaviti dvosmislenu politiku kontinuiteta svog prethodnika, politiku s vječnim ALI. Dok je kafenisala sa svitom u Rijeci, kampanjski u kampanji koja to još nije, novinari su joj postavljali mnoga pitanja, od onih benignijih što kaže hoće li turistička sezona ipak biti berićetna sad kad su šeici navalili, sve do onih ljutih pitanja-sačekuša. Recimo, da komentira odluku Ustavnog suda o referendumskom pitanju o ćirilici. Aha, paz’ da ne bi. I Ustavni suci su tu umrljali dvolična rješenja, doduše skidajući kretenski referendum, ali i pljuskom Vladi da je učinila krivo „nametanjem“ ćiriličnih ploča u Vukovaru. Pa kad suci umrljaše, otkud se očekivalo da hipotetska predsjednica sutrašnje Hrvatske nešto kristalnije odgovori od zamagljujućeg: „Meni je taj čin nametanja ćiriličnih ploča od strane Vlade izgledao kao da se ljudima pokušava silom nešto nagurati, i to nije bio otpor prema manjinama i prema dijalogu, to je bio otpor prema nametanju nečega s više instance, umjesto da se otišlo među ljude i razgovaralo s njima…“ i da o pitanju o ćirilici u Vukovaru „treba odlučiti lokalna zajednica.“ Znači, jesmo za demokratske, civilizirane standarde uređenja manjinskih prava, ali dajte vi tamo, lokalni batinaši, najbolje je da vi to procijenite sami na terenu. Ako se prevarite u procjeni, pa ubijete boga u manjinskom narodu, tja, bože moj, mi predsjednički kandidati ili aktualni predsjednici, ništa nismo mogli.
Također, ni komentar o Zakonu o životnom partnerstvu istospolnih osoba, iz nasmiješene Karamarkove delegatkinje, nije mogao biti nedvosmislen, da kaže nešto o njegovim civilizacijskim dosezima, nego s čudnom, egzotičnom zadrškom: „Ja na homoseksualce gledam kao na susjede i prijatelje i smatram da većina njih ne želi da ih se tako obilježava.“ ???? Šta, kako? Odgovore zna samo NATO-va kandidatkinja za prvu predsjednicu Hrvatske.

Komentiraj

Filed under Društvo

ĆIRILICA U MOM KRILU

Kad sam pošao u prvi osnovne, puno bolje sam čitao ćirilicu nego latinicu. Rezultat je to bio mojih turnusa na čuvanju kod rođenih baba. Jednoj baki bih se taman popeo na glavu dok mi nije sva ćirilićna slova objasnila, prstom šarajući po dedinoj Politici ili Politikinom zabavniku. Kod nje sam jeo vruć “leb” i “pasulj”, izgovarala je to, dok ih je iznosila na stol, s onom neponovljivom mekoćom od koje ti bude toplo i oko srca, ne samo u zadovoljnom trbuhu. Kad bih, pak, došao na smjenu kod druge bake, red je bio na latinici da me svlada, pa da gnjavim ovu moju latiničnu babu zašto sad odjednom P i dalje nema dvije noge ali nije više R nego P. Ona je iznosila “kruh” i “grah”, te su riječi poprimale nekako tvrđi, reskiji zvuk, podsjećajući da se za život treba i tvrdo boriti. U mojoj načitanoj, razmaženoj glavi prvog unučeta (objema babama bio sam “prvijenac”) tako se rađalo bogatstvo jezika i pisma a da nisam ni bio svjestan koliko sam sretan. I tu prestaje svaka patetika a počinju činjenice: od isprepletenih prava mojih baba da njeguju svoja pisma, punile su se moje životne baterije i sigurno su ispale kvalitetnije.
Zato mi je atmosfera koja se u javnosti podgrijava oko uvođenja ćirilićnih, odnosno dvojezičnih natpisa u Vukovaru (gdje je to ustavno pravo Srba kojih je -prema posljednjem popisu stanovništva- u tom gradu 34,87 posto) krajnje promašena, neproduktivna i vodi u bijedu ljudskih odnosa, pameti i razvoja. Ili kako je to, u emisiji “Nedjeljom u 2” Aleksandra Stankovića, premudro komentirao majstor pisma i ljudskosti Ivo Štivičić: “Ljudi su uvučeni u cirkus u kojem se boje jednog pisma i proglašavaju ga neprijateljem!” Bojati se pisma, zaista, nije li to krajnji apsurd?! I to baš u Vukovaru, gdje bi nakon svih patnji najkristalnije trebalo biti jasno da se Dobro borilo protiv Zla, duh stvaranja protiv animalnog idiotluka razaranja. Da pismo može samo obogatiti (i trebali bismo svi, bez obzira na nacionalnost usvajati još jedno znanje više, tim prije što je ćirilica i povijesno hrvatsko pismo i pripada u zajedničko naslijeđe), a nikako neće osiromašiti ljudsko postojanje.
Ukratko, dosta je bilo divljanja strasti krvavog bezakonja iznad vladavine zakona. Zato Vlada ni po koju cijenu ne smije popustiti traženjima nekakvog “20-godišnjeg moratorija na uvođenje ćirilice u Vukovar”. Jer, što znači odgoda nečijih prava, dokad i s kojim ciljem? Pravo postoji zato da ga se uživa odmah, bez suspenzija i barikada. “Ali to nije pitanje samo pravne norme već ispravne i uspravne politike”, čvrsto je u Saboru odgovorio premijer Milanović. Nadam se da će biti dosljedan u obrani i zaštiti toga manjinskog prava. Elem, založe li se Hrvati za podizanje standarda svoje nauke -uz njegu, poštovanje, bitku za standarde i upoznavanje susjedove- i još ako ispletu među tim znanjima najčvršće veze, samo tako će ostati uspravni. Jednom zauvijek.

4 komentara

Filed under Društvo

GETOIZIRANA PRAVA

Vlada premijera Milanovića sve više se ponaša kao francuska sobarica – istovremeno bi htjela biti i jebena i poštena. Eh, dušo, ne može to tako. Mi te i jesmo izabrali jer smo bili siti nataloženog đubreta prije tebe. Zaokružili smo te na glasačkom listiću zato jer smo htjeli da ovdje više prestanu kalkulacije, retrogradne pogodbe i ples oko interesa. Draga Vlado, namigušo, ili kako da te nazovemo, nije li krajnje vrijeme da prestaneš namigivati svima, da na tren zaustaviš svoje tragikomično drhtanje nad svakom foteljom. Izabrali smo Milanovića & CO kao tim za promjene a ne tapkaroše za zamjene teza. Nismo valjda anarhoidni avanturisti ako od trenutnih direktora ove zemlje zahtijevamo višak odlučnosti u rezovima gnojnih čirova društva.

Pripremajući Zakon o registriranom (životnom) partnerstvu, kojim će regulirati prava istospolnih zajednica, Vlada opet pokušava učiniti nekakav korak naprijed ali sa desecima koraka natrag. U stvari, takvim smušenim retrogradnim ponašanjem, gazi sama sebe. Ne mogu se određena prava dijeliti na kapaljku. Recimo, čemu licemjerna vrludanja oko pitanja treba li gay partnerima dopustiti posvajanje djece? Valjda se prihvatljivijim čine tužne sudbine djece ostavljene u domovima ili duga čekanja hetero parova u borbi s kompliciranim birokracijama za posvajanje. Pobogu, nije li najvažnije da djeca dobiju istinsku ljubav?!

Premijer Zoran Milanović izjavio je da će se samo određena “statusna i materijalna” pitanja rješavati novim zakonom, dok druga prava osoba koje žive u istospolnim obiteljima i njihove djece ova Vlada nema namjeru urediti. Obrazloženje koje se daje za ograničenje ljudskih prava osoba koje žive u istospolnim zajednicama jest “da se ne izazove bijes Katoličke crkve i konzervativnog dijela građana.”

Udruge Iskorak i Kontra reagirale su na ovakvo kompromisersko taktiziranje Vlade, jer ne možete otvoriti važno poglavlje ljudskih prava pa ga odjednom getoizirati. “Uloga države je upravo da štiti ljudska prava svih svojih građana i građanki, osobito prava manjina koja su ugrožena. Sramotne prakse referenduma o ljudskim pravima nikako ne bi smjele biti uzori koje navode predstavnici Vlade. Kao građani i građanke ove države očekujemo da se naša Vlada vodi zakonskim rješenjima iz naprednih država koje imaju najviše standarde u zaštiti ljudskih prava svojih građana i građanki općenito, kao što su Velika Britanija, Belgija, Danska, Nizozemska, Njemačka, i druge, a ne rješenjima iz okolnih zemalja, gdje su generalni standardi poštivanja ljudskih prava još uvijek loši”, navodi se u reakcijama Iskoraka i Kontre.

Doista, što znači neizazivanje bijesa kod provođenja odgovorne civilizacijske politike? Milanović se iz posve nedokučivih razloga prečesto obazire na konzervativnu šaku moćne većine. Umjesto da se kao osviještena vlast potrudi da u zaštitu uzme najizloženije manjine. Krupna, blještava ideologija Crkve & Kapitala u Milanovićevoj družbi sve češće izaziva prave napade idolatrije. Dokle, pobogu?

Komentiraj

Filed under Društvo, Fenomeni, Politika, Religija, Sociologija