Tag Archives: Ministarstvo zaštite okoliša

ODRASTANJE U VREĆICAMA

Teško je procijeniti kojom će brzinom mala plastična vrećica nestajati iz naših zagađenih gradova i sela. Preduboko se zavarila u sve pore života da bi se tek tako rastopila. Ipak, kad 1. mamurnog siječnja 2013. stupi na snagu, “ekološki porez” će, vjerujem, biti jedan od načina da si skinemo plastičnu omču s vrata. Pošteno rečeno, sami smo je i namakli.

Kad se točno ta šušketava polimerska prevarantica uvukla u dobar dan, nemoguće je odrediti s pouzdanom povijesnom točnošću. Dok je društvo bilo normalno a horizonti siromašni, u dućan i na pijac išlo se opremljeno cekerima i korpama. Pa kad izabereš mladi luk ili tek pristigli grašak, prodavač ti ga istovari pravo s vage u korpu –bez plastičnih uljeza- a u korpi se lijepo zazeleni, zamiriše rosa i odmah si dobre volje. Za korpu ili ceker i dijete se čvrsto moglo uhvatiti, pa tapka uz babu dok ova spokojno brblja s rumenim proizvođačicama sira i kajmaka. Zatim su crvi sumnje počeli nagrizati našu ambalažnu nevinost. Sjećam se da smo prvo počeli patiti za ogromnim papirnatim vrećicama u koje su platinaste žene iz američkih filmova tovarile i tovarile sve one lude stvari po marketima, nosile ih u crvene kabriolete, potom istovarale u blještavim kuhinjama. I nikad se nebi raspuknule, te vrećice, ma koliko potrošačkog obilja nakrcale u njih. Potom su iz ruku rođaka gastarbajtera i prvih duty-free shopova počele češće stizati plastične vrećice u raskošnim bojama reklama. Nisi bio niko i ništa ako patike za školu nisi trpao u kesu s iscerenim kaubojem i Marlborom u zubima ili s kakvim Levi’s dupetom ili golom Ruskinjom u krznu koja vukovima nazdravlja ledenom Smirnofficom…

Naposljetku su vrećice postale biznis. Zagušile nas metodičkom banalnošću svoje proizvodnje. “Naaaajlon vreći-ceee!” derali su se po pijacama sitnoposjednici jeftinog gerilskog biznisa koji se dao podići u svakoj garaži pokrivenoj otrovnim salonitom. U jednoj od legalnih osječkih šatri preprodavača najlon vrećica, krajem osamdesetih cvala je ilegalna mjenjačnica deviza. Pare su se prale ručno. Biznis se širio. Dok smo stigli do megaturbomarketa proces je bio već dovršen. Nismo ni primijetili da su nas preplavile, s namjerom da nikad više ne odu. Da li je počela era obračuna s tim malim nemanima (jedna kesica se prirodno razgrađuje više od sto godina!) vidjet ćemo.

Kako je najavila ex-dark ministrica Mirela Holy, prema novom pravilniku o ambalaži i ambalažnom otpadu, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode od slijedeće godine namjerava zakočiti kolanje besplatnih plastičnih vrećica u trgovinama i na tržnicama. Odnosno, onim nepopravljivim džankijima plastičnih kesa, ostaje mogućnost da svoju ovisnost plate – najvjerojatnije 2 kune po vrećici. Vlada se nada da će taksa malo-pomalo destimulirati potrošnju tog sitnoplastičnog đubreta, a dobijene pare ići će u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Naravno, najavljena ofenziva protiv merkantilnih “šuškavaca” izazvat će i brojne protuakcije. Onih koji hoće imat vrećicu i usput zajebat državu. Za očekivati je da koliko sutra na prekograničnim šoping izletima bjesomučno lete od tezge do tezge i poluludi od apstinentske krize otimaju free plastiku od komšija. Neka zaliha.

Oglasi

Komentiraj

Filed under Ekologija

ZATOČENA MINISTRICA HOLY!

Ministrica Mirela Holy očajnički je pokušavala osloboditi zapešća. Trake od razderanih stolnjaka sjekle su joj meso, kuhinjska krpa u ustima gušila ju je sve više. S nekolicinom najvjernijih suradnika našla se usred talačke krize – zatočena u menzi Ministarstva zaštite okoliša i prirode! U mislima se već opraštala od svojih najmilijih, proklinjući dan kad je ušla u Sabor umjesto da odleti na Tibet i levitira uz Bowiea i Laibach. No, sad je kasno da se kaješ, rezonirala je ministrica i nadala se da će kolega Ostojić poslati nekog da sredi bandu terorista prije nego…

“Alo, dežurni, alo…!” derao se za to vrijeme pozornik Jole, stiješnjen iza šanka.

Ko za vraga, ostavio je sve telefone u stanici. Srećom, ljubazna šankerica u bistrou preko puta ministarstva, dopustila mu je da se javi s njihovog telefona. Još sat vremena ranije, Jole je nedužno srkao kavu, pogledavajući rumenu šankericu, kad li od preko puta dotrči portir i javi dramatičnu vijest.

“Alo, oteli ministricu! Zaprave, nisu je oteli, tu je ona, ali drže ju, mater im lopovsku!” vikao je unezvjereni Jole službujućem operateru. “Ma, kako koju? Onu malu crnu, zaprave zelenu, onu znadeš šta neće smeća da bude!”

Nekako su službe dešifrirale alarm pozornika Joleta pa su se temeljna i intereventna policija sjurile prema ministarstvu. I ministar policije Ranko Ostojić (njega su prekinuli dok je s udrugama premjeravao Markov trg) vratolomno je škripao gumama, grabeći prema mjestu krize. Medijske kuće već su rasporedile kamere, Dalaj Lama među prvim svjetskim  liderima izrazio je svoju zabrinutost oko eskalacije nasilja… Za to vrijeme, ministrica Holy napeto je pratila svaki mig terorističkog dvojca.    

A sve je počelo nedužnom odlukom ministrice Holy da se njezino ministarstvo odazove prijedlogu udruge Prijatelji životinja i pridruži inicijativi “Zeleni ponedjeljak”. Što će reći da menza ministarstva jedan dan u tjednu nudi isključivo bezmesni jelovnik. I tako simbolički opomene stočarsku industriju kao jednog od najvećih sekundarnih zagađivača. Ali nisu svi ekološki osviješteni. Znate kako je, ostalo je tu još starih kadrova. Referenata, analitičara, zamjenika pomoćnikovih izvršitelja… koji novom smjeru Vlade drže figetinu u džepu, blaženo dremuckaju, drobe plaću od desetak milja kuna i čekaju nove izbore. Elem, takva dvojica se našla u redu s tacnama, u svakome od njih bar po dva Čobankovića ili Šukera, odmah se vidi nisu stameni od brokule, pa sve zvjeraju hoće li mrknut koljenicu ispod peke ili veprove odreske uz fileke kao predjelo.

“Šta je ovo, jebote?!” užasnuto vrisnu jedan kad ugleda natpis iza kojega se cerila kuharica: DANAS VAM NUDIMO LEŠO MRKVICU I PIRE OD CELERA.

“Biće neka zabuna”, uspuhao se drugi i odgegao se do kuhinje, tražeći objašnjenje.

Eto ga ubrzo natrag, sve sikće: “Šefica naredila, znao sam ja da će nam ta žgoljavica jednom zabiberit!”

“Komunjarska posla!” pljucne prezrivo onaj prvi i povuče kolegu za rukav. “Al nećemo, majci, trpjet više! Ajde, imam plan!”

Prisilno veganstvo očito im pomutilo razum, jer ubrzo upadoše u kabinet ministrice Holy. Svaki je ispod sakoa nosio debele naslage plastičnog eksploziva.

Interventna ih je, naravno, svladala bez po muke. Dok su ih odvodili bilo je grozno za slušat svađu te male terorističke ćelije.

“Ti i tvoji glupi planovi!” derao se jedan. “Rekao sam ti da ne odobravam nasilničke metode!”

“Ma nemoj, a šta smo trebali napravit?”

“Prijavit malu Čačiću, on bi to riješio.”

“Auuu, majku mu, pa da!”

Navodno se sve tako dogodilo. Ako su moje informacije netočne, znate kako je, voli narod tračat više no išta.

3 komentara

Filed under Društvo, Fenomeni, Politika