Tag Archives: Montažstroj

POBUNA “POTROŠENIH”

Država koja je organski trula iznutra, temelja ishrđalih u prekonoćnim pljačkama i bogaćenjima bez trunke rada, država čija je zaluđena mladost ratne zločine činila nad ubogim starcima na pragovima ostarjelih kućica, država u kojoj je par umjetnih sisa i dalje vredniji od prirodne sijede glave, takva država je potrošena čim je rođena. I naravno da prezire išta što je u sebe uložilo dulje od sekunde. Naravno da ponižava svaku godinu nečijeg mukotrpnog skladištenja životnog odricanja. Ništa čudno da su u takvoj zemlji mudrost, iskustvo i dugousvajano znanje nepoželjni plodovi i da bi ih najradije preorala u golf-igrališta. U oholom autističnom društvu svaka zrelost tumači se kao eksces a starost kao ludost. Takvo društvo zapravo ne cijeni ni svoju mladost, u takvoj socijalnoj klimi prebrzo se i djeca troše.

Borut Šeparović i njegova prekaljena nezavisna trupa Montažstroj osobito su osjetljivi na niske udarce kakve trpe potlačeni. Nastavljajući dugu trasu civilnoga angažmana ovo je zagrebačko kazalište u svibnju započelo značajan projekt “55+”. Već u pripremnoj fazi, dirljivo brižnim pitanjima (Koja je najvažnija minuta vašeg života? Koju minutu biste htjeli vratiti? Koja minuta vas je najviše boljela? Kako želite da izgleda posljednja minuta? Vjerujete li u sretan završetak?) dali su naslutiti s koliko će nježnog respekta otvoriti govornicu onima čiji kalendari ne smiju biti potrgani i bačeni u smeće. Okupljeni u žilavu generacijsku gestu životne tvrdoglavosti dogurali su pred vrata premijere. Na teren će istrčati 23. i 24. rujna u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Lisinski i održati ponosnu lekciju o koži koja se nikada ne prodaje. Međutim, da bi sve bilo u skladu sa zemljom njihova performerskog fajta, do cilja moraju izdržati još kojekakve podlačine. Posebno od institucija koje u pravilu više vjeruju zakonima korupcije i kundaka, nego iskrenom tihom obrtu slabih. Za potrebe promocije, sudionici projekta “55+” još u svibnju su zatražili od zagrebačkog Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, da im dodijeli 20 oglasnih površina za jumbo plakate i 20 površina za city light plakate. Odgovor nadležnih nikako nije stizao, nego su, u međuvremenu, neslužbeno doznali da će se njihovi plakati eventualno pojaviti na 10 oglasnih površina, što neće biti dovoljno za postizanje medijskog efekta. Dok se potrebama anonimnih cajki i polulegalnih političkih kandidata bez po muke i budzašto ustupaju površine veličine bankrotiranih Arena, ovakve društveno korisne akcije dobijaju samo mazanje očiju jeftinim trikovima. Vjerojatno se nekom debelo podmazanom gradskom birokrati učinio marketinški dosadan lik starine s cvikerima – zaštitni znak projekta “55+”. Uglavnom, marljivi sudionici Šeparovićevog bunta, ne želeći se smatrati potrošenima, uputili su se do spomenutog Gradskog ureda. I pojedinačno predali svoje zahtjeve, tražeći još i transparentno objašnjenje procedure dodjele javnih oglasnih površina, popis svih korisnika istih površina te da se isti popis objavi javno. Tuc-muc, vrdali su gradski ćate, poručivši životnim veteranima da “fizički nema prostora za njihove plakate”. Notorni gradonačelnik Bandić ukazao se i izobećavao sve i sva, ono sve po principu šta zna senilija ko im mrvice udjeljuje. Ali Montažstrojevci su tvrđi od čelika. Najstariji među prosvjednicima, osamdesetsedmogodišnji Miljenko Pintarić prvo je krepko izveo step u stilu Freda Astairea, a zatim, uz poruku: “Ne želimo biti priljepak ovog društva!” odbio da se mrdne iz zgrade Poglavarstva sve dok obećanje nije dobio i napismeno. Generacija 55+ uzvratila je udarac.

Oglasi

Komentiraj

Filed under Društvo, Kultura

HRVATSKA U PLAMENU

Dovoljno je prolistati editorijale žutog stiska, ili brojati kvazi-celebove gladne kruha dok posljednju paru izvrću da ih kirurzi zategnu u mutante. Ovo društvo panično prezire zrelost a od starosti bježi kao od kuge. Golobradi početnici preko noći se lansiraju u nebesa a još brže ih se obara u blato i prepušta trulom zaboravu. Odavno su ovdje istrebljene navike da se talent odgaja, zaslužuje u znoju i da traje na duge staze. Teror brzopotrošne mladosti najčešće je pravilo ponašanja. U poželjnu generacijsku nadgradnju, u bogatstvo životnog iskustva, jedva da još itko vjeruje. Oni preostali naivci koji vjeruju da ljudi nisu baterije, ispadaju retrogradne budale. Posebna varijanta prokletstva starosti na naš način, jesu umirovljenički dani. Dani koji ne teku spokojem dostojanstva nego se mrcvare u grču bijede. I, ako pogledate po trotoarima, mislim, ako ne žmirite, vidjet ćete mnoge bivše uvažene sveučilišne glave duboko nagnute nad kontejnerima. Kopaju u potrazi za lošim sutra. Baviti se, dakle, populacijom koja je ušla u drugo poluvrijeme, pregazila opaku granicu od pola stoljeća i obrela se na ničijoj zemlji, to u Hrvatskoj ne samo da je eksces, nego i politički bunt žestokih razmjera. Nakon nedavnog porinuća MirkovićevihNoćnih brodova” (balade o pravu na vječnu strast i pogonsko gorivo ljubavi) eno na horizontu jašu novi usamljeni jahači. Odlučni da brane život do posljednjeg daha. Ne čudi me da se gerilska fronta u slavu zrelosti trenira baš u halama Montažstroja. Jedinstvenim projektom “Generacija 55+“, nezavisno zagrebačko kazalište Montažstroj nastavlja specifičan pristup umjetnosti da ona mora biti u službi zajednice u kojoj nastaje. Nakon brige za napuštene ljude i pse (predstava “Timbuktu”) te vatrenog govora o nezaposlenim ženama (“Srce moje kuca za nju”) Montažstrojev najnoviji projekt posvećen je ljudima koji su najčešće ugroženi ekonomskim previranjima suvremenog društva, kojima je ova zajednica namijenila muk, odustajanje i zaborav. E, pa ne mora tako biti, poručuje Borut Šeparović sa svojim udarnicima: “Koja je najvažnija minuta vašeg života? Koju minutu biste htjeli vratiti? Koja minuta vas je najviše boljela? Kako želite da izgleda posljednja minuta? Vjerujete li u sretan završetak? Na pitanja o minutama, prolaznosti i nepovratnosti momenta odgovorit će oni koji su do sada doživjeli 30 milijuna minuta ili više. Generacija 55+. U kazalištu vaše i naše mladosti godine nisu važne. Montažstroj daje glas svim starijima od 55 godina.” Projekt započinje okupljanjem generacije 55+ u Zagrebačkom kazalištu mladih od 7. do 13. svibnja i nastavlja se dvomjesečnim druženjem i radionicama rekreativnog, terapeutskog i kreativnog tipa. Radionice će se odvijati u raznim kulturnim centrima Zagreba (Maksimir, Prečko, Travno, Trešnjevka, Ribnjak) u jutarnjim i večernjim grupama. Cilj je projekta zajedno s osobama starijima od 55 godina stvoriti kazališnu predstavu i dokumentarni film u kojima će glavni protagonisti biti upravo osobe starije od 55 godina kako bi ispričale hrvatskoj javnosti najvažniju minutu svoga života.

Od osnutka u predzoru raspada Jugoslavije (22. prosinca 1989. godine, na tadašnji Dan Armije, oglasili su se Borutovi dječaci, manifestno proglašavajući “Teatralizaciju nogometne kulture” i citirajući gurua Kazimira Maljeviča) Montažstrojari svrstali su se u najosvještenije i najavangardnije fightere koje ova zemlja ima. Recimo, u jesen 1991. naveliko su treštale patetične domoljubne budnice, kičeraji estradnih zakletvi tipa “Moja domovina”, ili operetni igrokazi iz radionica generalita Tuđmana… Naprotiv, Montažstroj pali visoke peći užarenog angažmana. Proizvode majstorski glazbeni video spot “Croatia in Flame”. Ta je njihova Hrvatska u plamenu bila istodobno trasirana naslijeđem i najrecentnijim vriskom globalne scene. Bio je to prvi hrvatski glazbeni spot emitiran na MTV-u! Milijunima godina daleko od feudalizma u kojem se iskalio.

Komentiraj

Filed under Društvo