Tag Archives: Mreža mladih Hrvatske

GORIVO ZA DIKTATURE

Bahati korpus ovdašnjih političara nema da brine. Teško da će njihovom međusobnom beskrupuloznom dilanju upravljanja Hrvatskom ikada nešto zasmetati. I neke buduće otvorene diktature također mogu spokojno pripremati svoj dolazak. Bogme, ovdje im pogonskog goriva nikada neće faliti. Krajnje zapuštene civilne i građanske regule ovo zaostalo društvo njeguje od malena – od generacije koja će, po svemu sudeći, posve utonuti u apatiju i pogubnu samoživu ravnodušnost.
Evo alarmantnih nagovještaja: samo 14 posto učenika sedmih i osmih razreda zna da je najvažnija uloga građana u demokratskoj državi nadziranje djelovanja vlasti, a svaki četvrti učenik završnih razreda osnovne škole građanstvo definira kao brigu za osobne interese! To su neki od rezultata istraživanja eksperimentalne provedbe kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja (trebao bi nastupiti u školskoj godini 2014/15). Istraživanje se odvijalo među učenicima osnovnih i srednjih škola unutar projekta “Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama”. Nositelj ovog vrijednog projekta je Mreža mladih Hrvatske s partnerima Centrom za mirovne studije i GONG-om, u suradnji s Istraživačko-obrazovnim centrom za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
Pokazalo se da je razmjerno visokom postotku ispitanika potpuno nepoznata ili nerazumljiva uloga u pravima i odgovornosti građanina, posebice kao regulativa vlasti. Tek četvrtina učenika završnih razreda osnovnih škola (24%) zna da se ljudska prava u demokratskoj državi štite Ustavom. Eto od njih uskoro sjajnih poslušnika koji će zaokruživati krajnje rasističke ustavne dosjetke.
Na ponuđeni anketni opis (“Vlast je u zemlji u rukama jedne osobe koja vlada uz pomoć policije i tajnih službi. Građani potvrđuju svoju ljubav i vjernost vođi tako što pjevaju pjesme njemu u čast”) jedva je 39 posto osmaša naslutilo da bi moglo biti riječ o diktaturi, a gotovo jedna trećina tu je prepoznala urednu demokratsku vlast!
Stariji tinejdžeri još su bizarnije neinformirani. Društvo koje je odavno prognalo vrline s popisa svojih prioriteta ništa se ne mora čuditi da srednjoškolci nisu u stanju dokučiti ni što bi to bile građanske vrline. Samo trećina srednjoškolaca zna da posjedovati građanske vrline znači brinuti se o interesima zajednice. Ljudska prava su im daleka egzotika, i čini se da se uopće ne zabrinjavaju radi njihova kršenja. Naime, zabluđeni smatraju (njih 31 posto) da ljudska prava regulira Biblija! Blago njima ravnodušnima, njihovo je carstvo diktatorsko.

Oglasi

Komentiraj

Filed under Društvo

ZAŠTO MLADI BJEŽE?

“Išao sam na razgovor i šef me pitao: ‘Ti si gluh?!’ ‘Da…’, rekao sam. ‘Pa, kako misliš komunicirati?’ pitao je. ‘Za dijeljenje letaka nije bitno kako ćemo komunicirati’, odgovorio sam, a on je rekao: ‘Ne, ja ne primam osobe s invaliditetom'”, prepričava svoje gorko iskustvo 27-godišnji Sabahudin Jusić, nezaposleni kompjuterski tehničar. Predložio je potencijalnom poslodavcu da ga uzme na besplatni tjedan probnog rada, da mu dokaže svoje sposobnosti, ali nikako nije uspio probiti barijeru predrasude. “Osjećam se ovdje u Hrvatskoj jako diskriminiran, baš kao građanin drugog reda”, svjedoči Sabahudin pred kamerom. Dvostruko povrijeđen – bez posla i diskriminiran kao gluha osoba. On je jedan od protagonista ozbiljne reportaže “Neudoban položaj”, filma koji u nekih sedam minuta savršeno dokumentira jedan od osnovnih uzročnika egzodusa mladih iz Hrvatske. Em su bez prespektive za nalaženje posla, em su mnogi od njih izloženi cijeloj skali poniženja – spolnih, rasnih, klasnih, zbog invaliditeta… Jezgrovit, poučan dokumentarac o diskriminaciji mladih i položaju mladih na tržištu rada zajedno su producirali Blank_filmski inkubator i Mreža mladih Hrvatske. Reportaža se snimala šest mjeseci, po svim krajevima Hrvatske. Voditelj projekta je Nikola Buković, redatelj priloga je Dario Juričan, snimatelji su Luka Sepčić, Zvonimir Tivon i Darko Mardešić, a kao novinarke su surađivale Vilka Alfier i Nina Bančetović.
Najčešće u eksterijerima, pred kamerama slijedi izmontirani niz pojedinačnih sudbina, izdvojenih lica iz tužne i bezimene mase poniženih. Pritom su ti mladi ljudi zadržali samosvojan, nesalomljiv stav, isijavajući ironičan pogled na apsurde prokletog društva koje ih lupa po glavi i žrtvuje bez pardona. Tako Ani Herić (23-godišnji trgovac, dvije godine traži posao) i Jasmina Bajrić (22-godišnja trgovkinja, dvije godine traži posao) govore o neuvijenim ignorancijama na koje kod poslodavaca nailaze samo zbog romskog porijekla. Kozmetičarka Anamarija Gradaković (22) navodi na što je sve bila tjerana dok je u kozmetičkom salonu polazila obaveznu praksu –ribanje podova, pranje prozora, čišćenje- umjesto da dobije kvalitetnu poduku. Tekstilnog dizajnera Frana (22) grubo su iz konkurencije otepli pitanjem “da li puši?”, iako je doista njegova privatna stvar hoće li u vrijeme pauze popušiti cigaretu izvan zgrade; ekonomistici Valentini Levak (19) doslovce su na interviewu za posao tražili seks u zamjenu za zaposlenje. Profesorica hrvatskog jezika Petra Bobić (28), radila bi bilo što – traži ponude od poslova čistačice do onoga za što se školovala. “Pitaju me imam li djecu, jesam li u braku, zašto nisam u braku, kad ću imati djecu…?”, iznosi s kakvim se sve agresivnim upadima u intimu susreće u traženju prava na rad. Ranije je imala piercing na usnici, što je izazvalo stanovitog gada koji ju je primio na razgovor za posao lijepljenja etiketa po sanducima u nekom skladištu. “Da si pod mojim krovom, ne bi ti za mojim stolom sjedila”, rekao je. “Zašto?” mirno ga je pogledala Petra. “Pa zbog te gadosti što imaš na usnici.” Susretati se s procjenama ovakvih mrcina, a ostati uzdignuta čela i izdržati da ne pukneš – to su nevesele svakodnevice mladih ljudi željnih rada. Zar je onda čudo da brišu glavom bez obzira?

Komentiraj

Filed under Društvo

ODLJEV MOZGOVA SA ZRĆA

Nešto nije u redu! Već par sekundi ni vjestice o tome kako je na Zrću?! Da nije zaratilo? Ili, da se nije kakav tsunami prelio do naše sinje kloake?! Da nisu očajni radnici Dine ipak pustili otrove i poslali sve u vražju mater?! Ništa od navedenog. Biće neki kvar, jer ubrzo su nauljene guze vrisnule iz pjene, mediji se pribrali i obavijestili nas da je Dembelija i dalje u zanosnom ritmu. Elem, premijer Milanović se izgleda informira na tim zrćanskim kronikama, ono s natučenim ogromnim partijanerskim naočalama psihodeličnih boja, dok blaženo na Hvaru izjavljuje: “Sljedeća će godina biti bolja, očekujemo rast, i to nije vjerovanje nego to govore pokazatelji, a ova je godina vrijeme konsolidacije.” Zato mislim da je nestrpljiva reakcija Mreže mladih Hrvatske. Ishitreno su djelovali, ne čekajući vrijeme konsolidacije i rast standarda o kojem premijer mantra u ove ljetne dane. Ili se ta djeca napajaju nekim paralelnim sustavom obavještavanja? Valjda prečvrsto stoje na crnoj zemlji a ne lebde na reklamnim kurtonima i tripovima jeftine kemije, pa znaju ono što Zrćani i Papayani ne znaju. Okupivši se na zagrebačkom Markovom trgu, predstavnici Mreže mladih odjeveni u crnu odjeću, simbolički su “(ne)obilježili” Međunarodni dan mladih (12. kolovoza), želeći upozoriti institucije i javnost na besperspektivno stanje mladih. “Ove godine nismo htjeli organizirati prigodne programe jer, problemi su postali preveliki da bi se taj dan obilježio samo radi obilježavanja i slavlja”, rekla je Mirela Travar, glavna tajnica MMH-a. Pa onda te, u crno zavijene duše, nabrajaju dosta čudne razloge da se ne tulumari do jaja: nemogućnost zapošljavanja mladih nakon završetka obrazovanja, nemogućnost rješavanja stambenog pitanja (čekaj, šta fali čučati kod staraca do pedesete i dalje?), “odljev mozgova”… Mirela Travar upozorava da se crna statistika odlaska obrazovanih mladih ljudi u inozemstvo na rad približava brojkama u vremenima ratnih godina! Sve po drastičnom principu gdje si bio, nigdje, šta si radio, ništa. Prosto je ko pasulj: Hrvatska odavno halucinira u procijepu između dviju stvarnosti. Jednu posreduju mediji i politička elita. Ta se Hrvatska nikada ne zaustavlja, surfajući po moru prekvarcanih silikona, ni sama jadna ne zna gdje je šuplja. Druga stvarnost se odmah ukaže čim skinete šarene naočale. Jer, tange idu na vodu sve dok ne postanu omča za vješanje.

Problematična je činjenica da, usprkos gomili dreka u kojem se valja ova zemlja, i dalje vlada izrazita pasivnost mladih ljudi u Hrvatskoj. Pogotovo u odnosu na Grčku i Španjolsku, s kojima je Hrvatska u istom dark-klubu besperspektivnosti nezaposlenih mladih stanovnika. No, na španjolskim i grčkim ulicama upravo mladi predvode žestoke protestne marševe. Mirela Travar to porazno stanje objašnjava time što u Hrvatskoj ne postoji veliki broj kritičnih mladih ljudi koji su politički aktivni. Niti postoji sustav djelovanja mladih u političko-društvenim procesima u smislu njihove uključenosti u donošenje odluka važnih za zajednicu. U svakom slučaju, potrebni su nam angažirani fluidi poput Mreže mladih, snažna svijest o tome da se beznađu može i mora stati na rep. Ne očekujemo valjda da revoluciju izvedu gljive i gljivani sa Zrća?

 

Komentiraj

Filed under Društvo

DJETELINE SREĆE

Sigurno ste milijun puta čuli onaj vic o engleskoj demokraciji i travi. Kao, nema tu problema, rez ovamo, štric onamo, malo zaliješ i eto solidnog društva i još boljeg travnjaka. Tako najmanje 500 godina u kontinuitetu. Naravno, nije građanska demokracija sustav bez mana. Ali, ako se dugotrajno i nesebično njeguje, ipak ljudima vraća najviše. Poput najkvalitetnijeg travnjaka. Elem, od tog ugodnog travnatog tepiha udaljeni smo stoljećima. Strašna zapuštenost ovdašnjeg društva više nalikuje prašumi. Zato je svako zrnce civilne pameti i energije, dobrodošao putokaz kojim bi se ova džungla mogla raskrčiti. I pretvoriti u vrtove ugodnog življenja. Svaki napor koncentriran u buduću dugu njegu naših ukorovljenih institucija, valja podržati iz sve snage. Naslućujem da se dobre ideje kriju u beta-verziji predmeta Građanski odgoj i obrazovanje. Odnosno, nacrtu kurikuluma za provođenje ovog “baštenskog alata” u osnovnim školama od jeseni. Kurikulum je plod suradnje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Agencije za odgoj i obrazovanje, Mreže mladih Hrvatske te projektnih partnera: Centra za mirovne studije, Centra za ljudska prava i GONG-a, uz financijsku podršku EU.

“Cilj nam je nova kvalitetnija škola iz koje će izlaziti učenici koji će u školu ići zbog života, a ne zbog ocjena”, rekao je ministar Željko Jovanović, istaknuvši esencijalnu biljku koju smo odavno sasjekli u korjenu: školu kvalitetnog života. Rađa se mukotrpno, ali vrijedna je svaka sekunda borbe za tu vječnu odgojnu ustanovu. Od sljedeće školske godine (2012/2013) planirana je eksperimentalna faza Građanskog odgoja koja će trajati dvije godine. U šest zagrebačkih škola i šest škola na područjima od posebne državne skrbi program bi išao na sljedeći način: od prvog do šestog razreda osnovne škole novi kurikulum bi se integrirao u postojeće predmete (godišnja satnica 35 sati) – od hrvatskog jezika do likovnog odgoja. U sedmom i osmom razredu osnovne škole Građanski odgoj i obrazovanje postaje zasebni predmet, ali kao izborni, s istom satnicom. Iskreno, da je propisano i pet tisuća sati godišnje bilo bi premalo.

“Učenik će osjetiti što znači biti aktivan član društva u svim područjima, kako razviti socijalne i komunikacijske vještine, kreativnost i poduzetnički duh. Učit će koliko su neprihvatljivi svi oblici diskriminacije, od rodne do etničke i rasne, kako prihvatiti različite bez obzira na vjerski, materijalni ili bilo koji drugi status”, objašnjava Nevenka Lončarić Jelačić iz Agencije za odgoj i obrazovanje, hranjivu srž budućeg predmeta.

Klinci bi iz građanskih bukvara učili na primjer što je korupcija (oglednih slučajeva imamo ko pljeve), sve o lošim zakonima i nepoštivanju dobrih… Vjerujem da će se i đacima prvacima zorno pokazivati slike homofobne i rasističke đubradi što u nas prima parlamentarnu plaću. Znam da će biti naprednih đaka koji će pronicljivo dizati dva prsta i zapitkivati kako se to gradovima ove zemlje upravlja mobitelima – iz zatvora u drugim državama?! Predavanja, kako čujemo, neće biti klasična, nego interaktivna. Simuliranjem suđenja, primjerice, ili saborske rasprave. “Učenici će kroz ovaj kurikulum vratiti osjećaj za zajedničko dobro, koji kao da se u našem društvu zagubio”, kaže Nevenka Lončarić Jelačić. Zagubio se, gadno se zagubio. Povratimo ga, travku po travku ako treba. U svakoj prokletoj travuljini krije se djetelina s četiri lista. Nema razloga da je nas mimoišla.

Komentiraj

Filed under Društvo