Tag Archives: Nacionalna zaklada civilnog društva

BAKLJE SLOBODE

Odvajkada je tako: u vremenima opakog mraka baš se raspale baklje slobode. Važan, historijski korak se dogodio u Osijeku u danima kad je Hrvatska pod ofenzivom retrogradnih snaga. Dok ovo društvo posrće u živom blatu kojim se nabacuju marljivi neimari nacističke prošlosti, plemenita je i hrabra gesta osnivanje svake civilne oaze. Svakog pribježišta zlostavljanih, poniženih i obespravljenih. Nevladina organizacija LIBERos prva je u osječkoj povijesti koja se bori za prava LGBTIQ zajednice. Svoje, zasad gerilske gabarite, namjerava iz sve snage upotrijebiti u borbi za slobodno, demokratsko i emancipirano civilno društvo. Oni otvoreno sanjaju (i žele ju ostvariti na javi) zajednicu čije su temeljne vrijednosti sloboda, mir, nenasilje, individualnost, pravednost, rodna ravnopravnost, tolerancija, sloboda govora, sloboda misli, očuvanje, promicanje i prihvaćanje različitosti, sloboda izražavanja kao i pravo na samoidentifikaciju i samodefiniciju.
Udruga LIBERos trenutno broji petnaest stalnih članova i nekoliko desetaka simpatizera, motiviranih sudjelovati u budućim aktivnostima. “Aktivnosti bi, između ostalog, uključivale i dijeljenje informativnih letaka i brošura koje bi educirale građane Osijeka o ljudskim pravima te zakonskim implikacijama promjene Ustava”, kaže predsjednica udruge Mirna Zlatić.
Iz LIBERosa jasno upozoravaju da svrha referenduma 1. prosinca nikako nije zaštita braka nego diskriminacija LGBTIQ zajednice i takvo mišljenje namjeravaju izražavati putem prosvjetiteljskih akcija: “Nadamo se da će organizirane akcije potaknuti javnost da izađe na referendum te zaokruži PROTIV”, ističe nadu Mirna Zlatić.
LIBERos također za buduće djelovanje planira najrazličitije vrste mobilizatorskih, informativnih i edukativnih djelovanja, usmjerenih na podizanje svijesti građana o problemu diskriminacije LGBTIQ zajednice. Nadam se da će sve te aktivnosti dovesti i do prvog Osijek Pridea.
“LGBTIQ populacija u Osijeku i okolici gotovo je nevidljiva javnosti. Do danas nije postojala udruga koja se zalagala za prava LGBTIQ zajednice te nije bilo pomaka u ostvarivanju vidljivosti, jednakosti ili otvorenog suživota svih građana bez obzira na seksualnu identifikaciju ili orijentaciju”, govori predsjednica Zlatić. Članovi udruge nadaju se da će otvoriti vrata tolerantnijem Osijeku i omogućiti platformu za razvijanje vidljivosti i jednakosti LGBTIQ zajednice. Udruga još nema službenu web stranicu, ali je zato prisutna na Facebooku.
U svjetlu važnog fajterskog fronta za civilne vrijednosti ukazala se i upravo obilježena deseta godišnjica osnutka Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Možemo li zamisliti na što bi ovo društvo sličilo da nije bilo izdržljivih boraca za civilnu infrastrukturu? Koliko bi se zla i netrpeljivosti udobno ubrložilo u Hrvatskoj? S pravom upraviteljica Nacionalne zaklade Cvjetana Plavša-Matić naglašava da dobrota uvijek gradi mostove, prijateljstva i otvara nove mogućnosti za dobro: “Mladi su nam još jednom pokazali da znaju i mogu osmisliti izvrsne volonterske inicijative, te na taj način usvajaju vrijednosti civilnog društva i građanskog aktivizma. Nacionalna zaklada potiče i podržava aktivne građane, jer što više dajete, to više i dobijate.”
Zato je od evolucijskog značaja hoćemo li mladima, djeci koja dolaze, ponuditi što više herojskih uzora poput LIBERosa ili, pak, bijednih ustašoidnih kretena tipa Joea Šimunića. Ja još uvijek vjerujem da nije kasno da ove potonje pojede njihov vlastiti mrak. I da zauvijek odjebu iz naših života.

Komentiraj

Filed under Društvo

MIRISI PRUŽENIH RUKU

Kakva je to morala biti zlurada zajebancija! Onoga prajutra kad su bogovi iz blazirane dosade odlučili da duž bliskoistočnog pijeska posiju GMO-sjeme vječnog blagoslova i kletve. Iz iste vreće. Kao u nekom lošem sadističkom vicu, na užarenim zbijenim prostorima (od obala Mediterana i Crvenog mora do Perzijskog zaljeva i svetih rijeka Eufrata & Tigrisa) ispreplele su se iskonske niti duhovnog blaga judaizma, islama i kršćanstva, ali praćene iskonskim grijesima mržnje. I tako od nultoga dana postanka. Blagodet i pokora u dvostrukom pakiranju. Odvajkada je nepoznato što je u tom vakumiranju ispalo gratis a što je osnovna ponuda. Ono što je jedino kristalno jasno da su baš svi narodi, koji nastanjuju te prokleto posvećene horizonte, ispali žrtve. Pobjednici su negdje drugdje.
Zato svaki napor u saniranju nesreće, svaka gesta ili radionica nepatvorene ljubavi, djeluju spasonosno poput oaze. Makar ona bila sićušnija od zrnca pijeska. “Daj mi ruku za sljedeći korak – razvijanje alata za međuetnički dijalog i izgradnju mira” naziv je jednog takvog malog a svemirski golemog koraka koji je u ponedjeljak počeo u Osijeku i trajat će do 11. maja. U okviru projekta osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava (podržanog od strane Fondacije Anna Lindh, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH) u posjet Hrvatskoj dolazi grupa od 14 mladih iz Izraela i Palestine zajedno s 2 sudionice iz Nizozemske. Projekt je organiziran u suradnji s udrugama Centar za demokraciju i razvoj zajednice iz Jeruzalema i IKV Pax Christi iz Nizozemske. Mladi ljudi će u svojevrsnom praktičnom posjetu sličnih postratnih područja (i dalje bremenitih traumama) obići Osječko-baranjsku i Vukovarsko-srijemsku županiju, i na licu mjesta vježbati svoja međusobna povjerenja. Program je koncentriran na praktično razvijanje znanja i vještina za širenje mirovnih inicijativa u lokalnim zajednicama u skladu s potrebama i definiranim problemima tih zajednica, stvaranje prostora za zajednički dijalog i suradnju mladih ljudi aktivnih u izgradnji civilnog društva.
Višestruko su značajni ti radioničarski dani. Ne samo za mlade goste iz bremenitog graničnog života Izraela i Palestine, ili trajnožarećih, jedva pometenih pod tepih, međunacinalnih problema u Hrvatskoj. Nego i za iskustva donedavno “spokojne”, “uljuđene” holandske stvarnosti gdje rasistička netrpeljivost, posebno prema strancima druge boje kože, sve više raste na tržištu. Možda su mržnje različite, ovisno o korjenima, alatima kojima se hrane i interesima kojima su podložne. No, sve su ljubavi ovoga svijeta nalik jedna drugoj kao blizanci. Sve su geste ljubavi i mirisno ispruženih ruku povjerenja potpuno iste. Zato ih moramo ohrabriti gdje god da niknu. Neće biti uzalud.

Komentiraj

Filed under Društvo, Politika

PROFIT S DUŠOM

Lunjajući Dublinom nemoguće je izbjeći neimarstvo legendarne pivske familije. Svjetski poznate po crnom remek-djelu koje na nepcima ostavlja neponovljiv trag. Dok zadovoljno predete uz pintu točenog, u nekom od hiljada pubova dobrog druženja, ili, pak, lovite znamenitosti po ulicama, zaključak je uvijek isti: ostavština Sir Arthura sve tamo od 1759. zalijeva sve pore irskog društva. Katedrale, sveučilišta, parkovi, muzeji, teatri… Svaka iole značajnija institucija nosi zakucanu mjedenu pločicu na kojoj piše da su pivarski magnati iz dotične porodice stoljećima mecenirali duhovna dobra. Kompleks socijalnih stanova za radnike, izgrađen početkom 19. stoljeća, solidnom gradnjom i danas još zadovoljava standarde kvalitetnog življenja. Jer, kompaniji je i u “mraku” industrijske revolucije bilo stalo do zadovoljnog radnika. Odnosno, bogaćenje vlastitih džepova nikada nisu dijelili od obogaćenja društvene zajednice u kojoj djeluju i zarađuju. Možete li se, dragi moji čitatelji, sjetiti nekoga od naših milijardera s basnoslovnim državnim  poticajima, da su na tren zaboravili nabavku vlastitih jahti ili ručno rađenih Rolls Royceva, pa uložili pare u novu zgradu kakvog univerziteta, ili novo kazalište? Naravno da ne možete. Ispod kandži vlasnika licenci oguljene Hrvatske, profit nikada ne skreće u pravcu općenarodnog dobra. Kad privatiziraju kakav barokni dvorac ne očekujemo valjda, naivci kakvi već jesmo, da u njemu instaliraju radionice etnobaštine. Kad ga tako fino mogu pretovariti solarijima, masažerkama s Tajlanda i bazenima od kararskog mramora.

Međutim, postoje ozbiljni ljudi koji, u nas i u svijetu, čvrsto vjeruju u održivost DOBROBITI kao vrijednog omekšivača protiv krute, agresivne DOBITI. Možda za sirovu većinu naših pseudokapitalista oni djeluju kao endem, ali su itekako potkovani teorijom i naoružani praksom življenja. Oni dokumentiranim argumentima podučavaju javnost da ostvarenje prihoda može i mora ostajati u granicama solidarnosti. Da zarada ama baš uvijek mora ostati u sjeni društvene pravde, a da je gaženje moralnih načela i u biznisu jednostavno zabranjeno. Barem bi tako trebalo biti. Zato je svaki djelić bitke za “utopiju” kapitala s ljudskim licem basnoslovno vrijedan. Jedan od takvih primjera jest zbornik tekstova o društvenom poduzetništvu “Poduzetništvo u službi zajednice”, u izdanju Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Autori Diana Lupušić, Igor Bajok, Milan Medić, Sunčana Glavina Petričević, Teodor Petričević i Jim Fruchterman pišu o mogućnostima i potrebi promjene agresivnog diktata tržišne ekonomije. Posebno brinući o društvenim skupinama koje ne mogu ili ne žele sudjelovati u tržišnim utakmicama s jedinim  ciljem u zgrtanju profita.

“Ova poduzeća se od ostalih poduzeća na tržištu razlikuju i po tome što svoju uspješnost ne mjere samo putem dobiti koju su ostvarila, nego i stupnjem pozitivnih društvenih ili okolišnih promjena koje su proizvela – jednom riječju, razinom stvorenog društvenog (socijalnog) kapitala”, pojašnjava Teodor Petričević u uvodnom tekstu “O društvenoj ekonomiji i društvenom poduzetništvu”. U istom tom tekstu autor podsjeća i na alarmantne podatke na čiju zvonjavu se prečesto oglušujemo: pola svjetskog stanovništva živi s 2 $ dnevno ili manje, dok gotovo milijarda ljudi živi s manje od 1 $ dnevno. U Europskoj uniji 16% stanovništva živi ispod granice siromaštva!  Zato gajimo malenu nadu da će i ovaj Zbornik poslužiti onim mudrima u ovoj zemlji koji žele stati na kočnicu srljanja u propast. Ili kako to sjajno stoji u uvodniku Cvjetane Plavše-Matić, upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva: “Uvjerenja smo da će brojna pitanja koja otvara ovaj zbornik dati odgovor i biti putokaz za snažniji razvoj ove vrste poduzetništva u Republici Hrvatskoj kao poduzetništva temeljenog na vrijednostima društvene pravde i uključivanja, društva koje postaje sigurno mjesto za sve slabe i ranjive skupine.”

Komentiraj

Filed under Društvo