Tag Archives: profit

MAKEOVER BOSONOGIH

Hrvatska, jesen 2015. Negdje oko podnevne kave, na jednoj od najslušanijih radio stanica u državi. Prpošni spiker poziva konzumente etera da, koliko danas, riješe pitanje svoje dosadne obuće. „Budite kreativni! Pošaljite nam smiješnu fotografiju vaših starih cipela i doživite makeover!“ entuzijastički oglašava dežurni druškan, dajući precizne upute: „Najbolju fotografiju nagradit ćemo bonom te i te megabelosvjetske firme u iznosu 700 kuna, bla-bla, truć-truć, nja-nja-nja-nja!“ Marketing, dakle. Naprosto savršeno izgrađenog instinkta za mjesto i tajming plasmana.

Istovremeno, na jednom od najposjećenijih portala bombardiraju nas upozorenjima kakve su cipele IN a kakve OUT ove jeseni (da slučajno ne omanemo) a „slavne Hrvatice“ daju nam na znanje u čemu će ultimativno zagaziti na špicu metropole. Makar i gladovale, nije na odmet pokazati se u brand new blahnikicama, lobotinkama, lobotomijama, ili kako se već zovu te basnoslovne cipeliške… Između tih prijelomnih fashion vijesti zabačena je i ona o trenutnom vodostaju rijeke izbjeglica. Naslovi tipa „7 najčešćih izbjegličkih ruta“ ili „7 savjeta za baršunaste trepavice“ ili „7 gadgeta koje mora imati moderan muškarac“ ili „7 načina kako da produžite erekciju…“, po medijima se prodaju posve istim dizajnerskim fontom i istom uređivačkom logikom. Takav je prijelom zarade. Profit vrišti, i može biti spokojan, jer budući robovi upravo mu dolaze na noge.

Da se razumijemo, ove naoko bezazlene epizode iskrivljenog poretka vrijednosti, tek su mrvice u globalnom teroru kapitala. Ali, da ga jebeš, građevni su dio njegove nepresušne zalihe bešćutne pohlepe. Histerija profita najpresudniji je razlog i uzrok egzodusa kojem svjedočimo. Rasizam i ksenofobija su paket dodatne opreme, strašni alati u službi vječnog neljudskog cilja: gramzivosti. Nepojamni su epski razmjeri tragedije potlačenih i destrukcije posljednjih čestica ljudskosti, dok se nezadrživo valjaju progonjeni iz Libije, Sirije, Iraka, Afganistana, Pakistana… Deseci hiljada bosonogih, iznurenih, premlaćenih, promrzlih i izgubljenih ljudi ne vide ništa komično u svojoj situaciji, i mogu se smatrati presretnima ako na nogama imaju stare „smiješne“ cipele.

Boraveći s neumornim volonterima Volonterskog centra Osijek na terenima Tovarnika i Opatovca, osjetio sam koliko su ubogi ljudi iz tog tužnog azijsko-afričkog zbjega zahvalni na svakom atomu pružene im ruke. Treba, recimo, vidjeti usplahirene oči Kurdkinje, očajnički zabrinute za sina oboljeljog od cerebralne paralize koji je u ledenom slavonskom blatu dobio anginu, a istovremeno te njene oči, pored sve boli i patnje, zabljesnu ponosom dok gordo izgovara svoje ime: Astere, Zvijezda. Ili oči malene četverogodišnje Sirijke koje zrače optimizmom dok ona vama briše nemuške suze-izdajnice. Milijuni se razloga roje, kao iz neke pradavne knjige otkrovenja, da od tih prislinih nomada spoznate što znači boriti se i za najmršaviju nadu budućnosti. I da, opasno je biti među njima. Zašto da se lažemo, uopće nije sigurno. Ako ne pazite, srce vam se začas raspadne u paramparčad.

Oglasi

Komentiraj

Filed under Društvo

TRUDNA NA POSLU

U bogatom katalogu diskriminacija kojima naše društvo raspolaže, diskriminacija majki jedan je od najčešćih alata za podjarmljivanje. Izravno, ili perfidno upakirano, ali šikaniranje trudnica i majki s malim bebama, gotovo da je društveno prihvatljiv poslovni obrazac. Odvajkada ovdje ukorijenjen. Krvožedna jagma za profitom samo je još više usijala takva ponašanja – od poslodavaca i beskrupuloznih vlasnika izrabljivačke strategije, pa do poživinčenih tragača za radnim mjestom. Onih koji šalju hiljade molbi “za zamjene”, onih koje bijeda tjera da se nadaju “kako se trudnica nikada neće vratiti dok su oni na njenom radnom mjestu.”
Mediji, kao uvijek vjerna lešinarska logistika senzacionalističkog ponižavanja, prije dvije godine su u stampedu pratili Biancu Matković, HDZ-ovsku saborsku zastupnicu, s kretenoidnim naslovima “I trudna u Sabor!”, tretirajući ženu kao cirkusku točku. U slučajevima poznatih, javnih osoba, političarki ili glumica, primjerice, u pravilu će mediji ložiti licemjernu dušebrižničku kampanju o tome smiju li one odmah nakon poroda natrag na posao i je li to dobro za njihove bebe. Kao da to nije intimna stvar majke, nego javna prćija.
Elem, Udruga Roda pokrenula je koristan projekt “Trudna na poslu – STOP diskriminaciji majki na tržištu rada”, s namjerom da studiozno izloži cijelu paletu najsuvremenijih trikova za šikaniranje ove populacije. I da se onda mogu prirediti djelotvorni načini otpora toj vrsti diskriminacije. Roda u tom cilju poziva trudnice i majke da doprinesu promjenama koje žele vidjeti u društvu. “Ovim putem prikupljamo iskustva trudnica i majki koje su osjetile nepravdu u vrijeme traženja posla, razgovora za posao, priprema za rodiljni/roditeljski dopust i po povratku na posao. Opišite s kakvim ste se preprekama susreli, jer ćete tako pomoći drugim trudnicama i majkama da prepoznaju diskriminaciju i da je prijave. Također ćete pridonijeti senzibilizaciji poslodavaca i cijelog društva. Podijelite svoje iskustvo na forumu ili FB-profilu udruge Roda.Možete to učiniti i e-poštom na adresu roda@roda.hr. Vašim ćemo se iskustvima koristiti tijekom provedbe projekta ne navodeći vaše osobne podatke”, stoji u pozivu Udruge Roda.
Niz je perfidno-sirovih diskriminacijskih podvala i demonstracija moći pobrojanih u Rodinim primjerima, a koje ponekad i toleriramo kao nešto preko čega se šutke prelazi:
– htjeli ste se javiti na oglas za posao, ali je u njemu poslodavac istaknuo da traži osobu muškog spola iako ste vi zadovoljavali tražene uvjete
– poslodavac vam je na razgovoru izravno ili neizravno dao do znanja da je posao namijenjen muškoj osobi
– poslodavac vas je odbio zaposliti, jer je doznao da ste trudni ili da planirate trudnoću
– na razgovoru za posao postavljana su vam pitanja o vašem obiteljskom statusu i planovima za budućnost.
Znate ono, gleda vas svinja i sve voajerski ugmizava u vaše najosobnije želje ljubavi. Podmećući okrutne klipove pod elementarno ženino pravo, poslodavci i drugi muški kolege nerijetko (podsjećaju nas u Rodinom korisnom podsjetniku) zbijaju “neukusne šale na račun ženine težine, pojačanog apetita, češćih odlazaka na toalet…”
Diskriminacijske ideje su neiscrpne. Ne smijemo dopustiti da se guraju pod tepih, tu pored nas. Ili kako vele u Rodi: “Za pojavu diskriminacije možemo znati samo ako o njoj ne šutimo.”

Komentiraj

Filed under Društvo

SAVRŠENE I NA RUBU BIJEDE!

Diktati ljetne gramzivosti po našim idiotskim medijima pokazuju tijela belosvjetskih zategnutih zvijezda i vrište: “Savršena i u četrdesetoj!” U svojoj fašistoidnoj maloumnosti ne samo da javno navijaju za likvidaciju žena iznad četrdesetpete, nego u bijedi profitne histerije posve zaboravljaju na bijedu stvarnosti u kojoj hiljade stvarnih žena od krvi (i sve manje mesa) žive ili preživljavaju.
Daleko od stondiranog medijskog cybera, tamo na dnu Hrvatske gdje je sve veća gužva i kolone izrabljenih i ispljunutih ljudi sve su duže, vlada dirljiva ljudska solidarnost. Snažnija, prirodnija nego što su obijesne elite ikada u stanju inscenirati. Pravi zagrljaj bližnjega, umjesto estradnog ispiranja savjesti. Vjerujem da je blaziranim proizvođačima čudesa promakla jedna “nevažna” vijest o tamo nekom radničkom hodočašću Zagreb-Osijek. Međutim, nije li fascinantno da su radnice zagrebačkog DTR-a posjetile radnice Modne konfekcije Slavonija u Osijeku. Netom što su same izašle iz mučnog dvomjesečnog štrajka i plakale od sreće što im je na račune sjela jedna nadnica od višegodišnjih koje im duguju, iznurene žene iz DTR-ovih mračnih hala pohrlile su u pomoć drugim heroinama neimaštine. Hranu, odjeću, obuću i higijenske potrepštine, što su ih za vrijeme štrajka dobijale kao pomoć od građana Zagreba, sad su ponijele u Osijek da ih podijele sestrama patnicama kojima su trenutno potrebnije. Takvoj nesebičnoj struji ljudskosti ja se klanjam do poda.
Na Facebook stranici Podrška radnicama DTR-a zapisani su gadni utisci zajedničkog čemera: “Iz Osijeka smo se vratile tužne, užasnute zatečenim stanjem tvorničkog pogona MK Slavonija. Pretpostavljale smo da je stanje u tvornici loše, no nitko od nas nije očekivao derutnu halu u kojoj se radi pod iznimno visokim temperaturama bez klime, prastare strojeve, poplavljene toalete. Zahvaljujemo dragim radnicima koji su nas srdačno primili, iako im smjena nije bila gotova. Proveli su nas kroz pogon i pokazali kako bez obzira na neisplaćene plaće i teške uvjete rada, još uvijek proizvode vrhunsku robu.”
Inače, svi radnici MK Slavonija (njih 197) od 17. srpnja su na burzi, a proizvodnja nekadašnjeg modnog diva ugasila se nakon 68 godina. Nesretne, opljačkane i razočarane žene teoretski se ne nalaze u Bangladešu, Vijetnamu ili Laosu i teoretski nisu plaćene mizerni dolar dnevno. Teoretski i na papiru, imale su veće plaće. Realno jedva pamte kad su ih dobile. A sad su i definitivno na ulici. Tek toliko da znaju kako i od (neplaćenog) dna ima dubljeg jada.

Komentiraj

Filed under Društvo

MEDIJI NA INFUZIJI

Da usred opskurne medijske krčme u Hrvatskoj netko još želi raditi radionice o abecedi novinarstva, to je prvorazredna vijest. A da se akcent daje na rezervat kulture, to je čisti SF! Bivši premijeri-lopine u gardu Kumova; trećerazredne starlete s novim džemperićima za smartphonove; satovi, namještaj i masaže ustavnih sudaca; broševi i kič sličice s Obamom; lažni interviewi i stvarni milijarderi; razvodi i legalna silovanja u fudbalskim svlačionicama; raskošni editorijali o vilama ratnih zločinaca… Sve to i još gomiletina najprizemnijeg smeća vladaju golemom većinom naslovnica, minutaža i touch ekrana domaćeg medijskog prostora. Najperverznije shvaćanje medija kao isključivog nosača profitne robe i histeričnih oglašivača survalo je ovu profesiju u živo blato. U najbestidniji spa-wellness okrutne potrošačke zabave. U predvorje nečega (što je samo naizgled daleka budućnost) sličnog “Igrama gladi”, u kojima se djeca lumpenproletera doslovce krvavo bore za život, uveseljavajući publiku, producente i sponzore.

Elem, u takvoj poživinčenoj medijskoj sferi, očekivano je proizvodnja kulturnih dobara getoizirana. Svedena na stupac-dva nekadašnjih rubrika kulture ili folirantski udrobljena na kraj posljednjeg Dnevnika. Izvještaji s kazališnih premijera umobolno se najavljuju naslovima o novoj ljubavi jednoga od glumaca ili “celebovima” iz Sabora koji su dremali u prvom redu. Nepismenost, neobrazovanost, često i jalova mržnja nad stvaraocima – postaju svakodnevna prtljaga u novinarskim redakcijama.

Zato je fenomenalno da postoji volja za revitalizacijom jedne u osnovi moralne profesije. Da se “staromodnom”, nepopularnom metodom strpljive njege i pažljivog formiranja odgovornosti, iskuje dobar zanat medijskog posrednika. Toga osjetljivog posla zajednički su se prihvatile udruge KURZIV (Platforma za pitanja kulture, medija i društva) i FADE IN (Fantastično dobra institucija), pokrenuvši edukacijski program “Svijet umjetnosti – MediaLab”. Platforma školice Svijet umjetnosti kroz različita predavanja (suvremena umjetnost, umjetnost u javnom prostoru, kritička umjetnost, umjetnost novih medija, eksperimentalni film i animacija…) usmjerava pažnju na suvremenu vizualnu umjetnost. MediaLab u radioničkom formatu posvećuje se pisanim i audio-vizualnim formama novinarskog izražavanja. Polaznici će teoretski upoznati novinarske žanrove te udarnički zabrijati na praktičan rad: pisanje članaka uz mentorsku podršku i objavljivanje na portalu Kulturpunkt.hr, snimanje i izrada audio-video priloga te objavljivanje na vimeo kanalu Fade In-a. Programi i radionice su besplatni a pozvani su svi zainteresirani u dobi od 20 do 30 godina koji imaju strasti, rudarske izdržljivosti i vjere da se ova profesija još može uzdići iz mrtvih. Poželimo im da u toj plemenitoj misiji nikada ne dožive fade out efekt svojih snova.

 

Komentiraj

Filed under Društvo, Kultura