Tag Archives: Ruža Tomašić

FASHION FAŠIZAM

Što jes’ jes’, domaći fašisti imaju smisla za tajming. Evo, baš dok teku dani uoči 70. obljetnice velike svjetske pobjede nad fašizmom, crni falangisti iz naših sokaka marljivo se povampiriše. Naravno, ne budimo naivni, naci-fašistička žeravica u Hrvatskoj se nikada nije ugasila. Uvijek ona tinja, pouzdanija od vječne vatre. Za dobar roštilj ili inkvizitorske lomače vrijedi isto pravilo: ugljevlje se mora konstantno žariti. Tako da po potrebi samo bez napora duneš i eto začas požara koji proždire hiljade i milijune nevinih.

Buljuk šovinističkog riganja, anonimnog, polujavnog i javnog, opet zapljuskuje Hrvatsku. U Vinkovcima ilegalni bijedni grafiteri ispisuju poruku „Smrt četnicima“ ostavljajući svoj otisak nasilja na fasadi parohijskog doma Srpske pravoslavne crkve. Usred bijela dana, u slobodarskom i partizanskom Splitu, neka je komadina iz kvote ustašoidne bagre došetala do stola Radeta Šerbedžije i psujući mu porijeklo, zaprijetila da živ izaći iz grada neće. Na nedavnom zagrebačkom derneku šatoraša (parazitske nasilničke rulje koja prijeti državnim udarom i prebrojava krvna zrnca Srba i jugofila kao osvjedočenih neprijatelja Hrvatske, a u prvim redovima dernečenja ugošćuje ratne zločince) na Trgu bana Jelačića, uz Thompsona su se dizale desnice visoko uvis i uvježbano se orilo „Za Dom spremni!“ Muvala se ondje i bivša misica Anica Kovač, koja je u televizijske kamere spremno izjavila: „Ljudi su pokazali da su spremni za čistu Hrvatsku.“ ?!! Ono što starleta možda snuje, europarlamentarka Ruža Tomašić javno popuje i programatski usred Vukovara najavljuje, uvodeći fašizam pod nos i briselskim birokratima: „Neka oni mole Boga da mi ne počistimo svoje dvorište, jer ako mi počnemo čistiti svoje dvorište, imat će oni još jako puno Srba iz Hrvatske koji će morati u Srbiju”.

Ove užasne riječi Tomašićeve, kao i brojne druge geste, akcije i izjave anonimnog krda ili mržnjom zadojenih pojedinaca, utužive su i kažnjive po svim paragrafima i zakonima civiliziranog društva. Međutim, nadležne pravosudne i policijske institucije ostaju gluve ko topovi. Nit’ šta čuju nit’ šta vide. Iz vrhova vlasti također stižu tek razvodnjene, eufemističke reakcije o „neprimjerenim“ ili sporadičnim „incidentnim“ ponašanjima. Okarakterizirati mržnju i otvoreni poziv na etničko čišćenje kao sporadične incidente, znači kukavički se skutriti pod tepih svog kabineta i čekati da ludilo prođe. Nojevi su amateri prema Milanovićevoj administraciji. Koja je u stanju za šačicu dodatnih dana na vlasti, rasprodati i posljednje stope uljuđenosti te izručiti nas nacionalističkoj likvidacijskoj industriji.

I kao što točno upozorava Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, u svom reagiranju na stravu pogromaške teorije Ruže Hrvatske alias Tomašić, bilo bi lakše kada bismo to mogli pripisati njezinoj privatnoj patologiji. Međutim, odjek parlamentarno amenovanog istrebljivačkog nagona daleko je opasniji za budućnost i posljednje atome zdravlja ovog društva. „Te zastrašujuće riječi, koje bi se s lakoćom uklopile u najradikalnije govore izgovorene u münchenskim pivnicama tridesetih godina prošlog stoljeća, izgovorene od političarke koja je, ne unatoč nego upravo zbog sličnih izjava, izabrana u Europski parlament, bit će, uz komentare zgražanja i odobravanja, prihvaćene kao legitimni politički stav. I u tom smislu one predstavljaju dijagnozu uznapredovale bolesti ovog društva. Poslije svega što se u Hrvatskoj i, općenito, na ovim prostorima dogodilo, osuđujemo i odbacujemo s najdubljim gnušanjem upotrebu riječi ‘čistiti’ kao eufemizma za nasilno protjerivanje ljudi iz njihovih domova i domovine zato jer neki zločinački umovi žele to raditi po kriterijima koje su sami izmislili i koje pokušavaju provesti čim se dokopaju vlasti“, stoji u reagiranju Documente.

Možda modni vriskovi dolaze i prolaze, stajlinzi su ovakvi i onakvi, trendovi su danas „in“ a već sutra „out“… Jedino fashion fašizam ovdje nikako da zađe u retro fazu, nego je uvijek svjež i netaknut kao da je evo sad iz ormara izašao.

Oglasi

1 komentar

Filed under Društvo

VELIKA DISKOTEKA NASILJA

Nekadašnja čuvarica zakona, usprkos javno iskazanom rasističkom verbalnom nasilju, završila je na drugom mjestu po glasovima nedjeljnih hrvatskih birača! Ruža Tomašić je govorom atavističke mržnje (u varijanti ksenofobne turističke tisućljetke: “Hrvatska za Hrvate, a svi ostali su tek gosti!”) prema svim onima drukčijih krvih zrnaca, ubola turboeuro plaću od 8000 eura i ode u EU parlament. To je činjenica. Zabrinjavajuća činjenica po zdravlje jedne države. Jasan ko dan siesajevski dokaz da se u ovoj zemlji kristalne kugle nasilja neće skoro prestati vrtjeti u mraku.
Noć prije nedjeljnih izbora, spirala nasilja zaplesala je u jednoj splitskoj diskoteci, među djecom. Tvrda, eksplozivna, divlja! Kao da ih odrasli pokreću daljinskim upravljačem mržnje. Dvije su sedamnaestogodišnje tinejdžerke krvavo premlaćene u vrijeme matineje, negdje oko 22 sata. Dileri cracka i drugog smeća vjerojatno su baš napojili razgoropađenu grupicu njihovih vršnjakinja. Jer, oborile su se na svoje žrtve stuporoznim bijesom. Jedna od unesrećenih pretrpjela je oštećenje bubrega i frakturu lubanje i zadržana je u bolnici. Druga je djevojčica izgrižena (!), dobila je antitetanus injekciju i puštena je na kućnu njegu.
“Oko 22.30 na mobitel mi je stigao poziv da mi je netko napao kćer na parkiralištu nakon matineje. Supruga i ja odmah smo se odvezli tamo i ugledali svoje dijete kako povraća na zidiću. Njezina prijateljica nas je nazvala, jer naša kćer zbog svog stanja nije mogla ni birati broj na mobitelu. Odmah sam zvao policiju koja je došla u rekordnom roku”, ispričao je užasnuti otac novinarima Slobodne Dalmacije. Policija je već privela jednu napadačicu, a poznat im je i identitet druge.
Kad djeca kidišu na djecu, kraj je blizu.
Ako tzv. politička elita nekažnjeno sije silu kao pravilo ponašanja (i još zato zaradi biračku podršku za povratak čvrste ruke), može li se išta bolje očekivati spuštanjem u narodnu bazu. U vječnu diskoteku razbijenih glava, u noći isprepletene zebnjom i stondiranim ludilom. Već sad imamo spremnu djecu da se ubijaju u Igrama gladi, i taj film uopće nije daleko od realizacije na ovdašnjim pustarama.

Komentiraj

Filed under Društvo, Politika

FAKIN ŠIT DEVEDESETE

“Ma, jebite se, Devedesete, i vaša priča je gotova / I dabogda se nikad ne sete svih ovih protuva i skotova…” Eh, lijepo je to Đole Balašević iz duše odrapio, ali pjesma nažalost ne vrijedi. Ugasila se kao utopijska mantra. Jer, posve je sigurno, strmoglavljujemo se natrag u olovne godine pune olova i volova. Zemlja bezakonja ima jedan jedini kurs: punom parom unatrag. Ovdje se stalno film vrti unatrag, da se ukenjaš od nijeme zabave.
Evo, Zdravko Mamić. Crni retro do kamenog doba. I kad s Dinamom derneči na zagrebačkom aerodromu u razderanoj plavoj polo majici, on nosi crnu košulju – svoj pravi dres za poniženja, maltretiranja i gaženja. Treba li podsjećati, onda ajmo još jednom: on je takav odvajkada. S parama u džepu i rasizmom u primozgu. Mediji su ga stvorili i gladili, suci i policija nikad ni dotaknuli. Prvi put kad je Mamić nekome u lice hračnuo uvredu da je “đubre” i da će mu se napit krvi, ili kad je imao homofobne ispade mržnje, mediji su morali ugasiti kamere, istoga časa zaboraviti barabu, a institucije koje za to primaju plaću, morale su obaviti posao – kazniti rušitelja zakona i uljuđenih normi. Ali mediji se ovdje hrane “pitoresknim” i “kontroverznim” tipovima koji nastupaju u “živopisnom stilu” i zato proizvode medijsku platformu za male i velike fašizme. I opet su kamere pohrlile pred zatvor u kojem je El Maminjo (kako mu mediji i dalje mazno tepaju) proveo noć i opet pedantno zabilježile svako slovo o njegovom ljubljenju parketa po kojem je hodala dobrohotna sutkinja. Mamićevo najnovije rasističko brojanje srpskih krvnih zrnaca ministra prosvjete Željka Jovanovića, samo je jedan od njegovih brojnih alata destrukcije i obrta love. I nikako nije iznenađenje, jer iza njega je podulji staž nasilja. Sjetimo se: fašizam uvijek isklija prvim šamarom po obrazu drukčijeg, prvim razbijenim izlogom, prvom izjavom da “homoseksualci nebi mogli glavom na kopačku…” A završava milijunima pogromljenih žrtava.
Skaredna mi je Mamićeva isprika u interviewu za srpske novine Informer: “Želim se ispričati Srbima i objasniti da nisam htio vrijeđati srpski narod. Izuzetno poštujem vaše ljude. Cijenim Srbe i ispričavam se svima koji su se možda pronašli u mojim riječima. Pa, ja imam više prijatelja u Srbiji, nego cijela hrvatska vlada zajedno. Neka srpski narod bude miran, želim im svako dobro…” Ono, sprašiš nekom metak u potiljak pa kažeš: “Upsss, izvinte! Istrgnut sam iz konteksta.” Fuj!
Stomak ti se stisne u grču strepnje dok HDZ parajavno potpiruje međunacionalnu mržnju po Vukovaru i gdje još stigne, a saborska haespeovska zastupnica Ruža Tomašić sije sulude rasističke teorije (“Hrvatska je za Hrvate a svi ostali su gosti”) i ladno se gramzivo natječe za EU parlament! Zar je čudo, dakle, da su dolje u Kistanjama mržnjom nadojena djeca izgazila djecu? Da su premlatili mlade bogoslove iz ubavog manastira Krka samo radi njihove pravoslavne vjere i srpske nacionalnosti.
Napokon je i premijer Zoran Milanović stvari jednom nazvao pravim imenom: crnokošuljaši su opet tu i prijete da kaosom premreže Hrvatsku. Kao da su ikad nestali iz ove zemlje nijemog filma.

Komentiraj

Filed under Društvo