Tag Archives: šovinizam

FASHION FAŠIZAM

Što jes’ jes’, domaći fašisti imaju smisla za tajming. Evo, baš dok teku dani uoči 70. obljetnice velike svjetske pobjede nad fašizmom, crni falangisti iz naših sokaka marljivo se povampiriše. Naravno, ne budimo naivni, naci-fašistička žeravica u Hrvatskoj se nikada nije ugasila. Uvijek ona tinja, pouzdanija od vječne vatre. Za dobar roštilj ili inkvizitorske lomače vrijedi isto pravilo: ugljevlje se mora konstantno žariti. Tako da po potrebi samo bez napora duneš i eto začas požara koji proždire hiljade i milijune nevinih.

Buljuk šovinističkog riganja, anonimnog, polujavnog i javnog, opet zapljuskuje Hrvatsku. U Vinkovcima ilegalni bijedni grafiteri ispisuju poruku „Smrt četnicima“ ostavljajući svoj otisak nasilja na fasadi parohijskog doma Srpske pravoslavne crkve. Usred bijela dana, u slobodarskom i partizanskom Splitu, neka je komadina iz kvote ustašoidne bagre došetala do stola Radeta Šerbedžije i psujući mu porijeklo, zaprijetila da živ izaći iz grada neće. Na nedavnom zagrebačkom derneku šatoraša (parazitske nasilničke rulje koja prijeti državnim udarom i prebrojava krvna zrnca Srba i jugofila kao osvjedočenih neprijatelja Hrvatske, a u prvim redovima dernečenja ugošćuje ratne zločince) na Trgu bana Jelačića, uz Thompsona su se dizale desnice visoko uvis i uvježbano se orilo „Za Dom spremni!“ Muvala se ondje i bivša misica Anica Kovač, koja je u televizijske kamere spremno izjavila: „Ljudi su pokazali da su spremni za čistu Hrvatsku.“ ?!! Ono što starleta možda snuje, europarlamentarka Ruža Tomašić javno popuje i programatski usred Vukovara najavljuje, uvodeći fašizam pod nos i briselskim birokratima: „Neka oni mole Boga da mi ne počistimo svoje dvorište, jer ako mi počnemo čistiti svoje dvorište, imat će oni još jako puno Srba iz Hrvatske koji će morati u Srbiju”.

Ove užasne riječi Tomašićeve, kao i brojne druge geste, akcije i izjave anonimnog krda ili mržnjom zadojenih pojedinaca, utužive su i kažnjive po svim paragrafima i zakonima civiliziranog društva. Međutim, nadležne pravosudne i policijske institucije ostaju gluve ko topovi. Nit’ šta čuju nit’ šta vide. Iz vrhova vlasti također stižu tek razvodnjene, eufemističke reakcije o „neprimjerenim“ ili sporadičnim „incidentnim“ ponašanjima. Okarakterizirati mržnju i otvoreni poziv na etničko čišćenje kao sporadične incidente, znači kukavički se skutriti pod tepih svog kabineta i čekati da ludilo prođe. Nojevi su amateri prema Milanovićevoj administraciji. Koja je u stanju za šačicu dodatnih dana na vlasti, rasprodati i posljednje stope uljuđenosti te izručiti nas nacionalističkoj likvidacijskoj industriji.

I kao što točno upozorava Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, u svom reagiranju na stravu pogromaške teorije Ruže Hrvatske alias Tomašić, bilo bi lakše kada bismo to mogli pripisati njezinoj privatnoj patologiji. Međutim, odjek parlamentarno amenovanog istrebljivačkog nagona daleko je opasniji za budućnost i posljednje atome zdravlja ovog društva. „Te zastrašujuće riječi, koje bi se s lakoćom uklopile u najradikalnije govore izgovorene u münchenskim pivnicama tridesetih godina prošlog stoljeća, izgovorene od političarke koja je, ne unatoč nego upravo zbog sličnih izjava, izabrana u Europski parlament, bit će, uz komentare zgražanja i odobravanja, prihvaćene kao legitimni politički stav. I u tom smislu one predstavljaju dijagnozu uznapredovale bolesti ovog društva. Poslije svega što se u Hrvatskoj i, općenito, na ovim prostorima dogodilo, osuđujemo i odbacujemo s najdubljim gnušanjem upotrebu riječi ‘čistiti’ kao eufemizma za nasilno protjerivanje ljudi iz njihovih domova i domovine zato jer neki zločinački umovi žele to raditi po kriterijima koje su sami izmislili i koje pokušavaju provesti čim se dokopaju vlasti“, stoji u reagiranju Documente.

Možda modni vriskovi dolaze i prolaze, stajlinzi su ovakvi i onakvi, trendovi su danas „in“ a već sutra „out“… Jedino fashion fašizam ovdje nikako da zađe u retro fazu, nego je uvijek svjež i netaknut kao da je evo sad iz ormara izašao.

Oglasi

1 komentar

Filed under Društvo

JE LI TUĐMAN KRAO ORAHE?

U jednoj od genijalnih avantura grupe TNT (epizoda “Daj! Daj! Daj!”) družina se bacila na raskrinkavanje lažnih humanih motiva tajanstvene klinike “Uđeš slomljen, izađeš zdrav”. Elem, tajni agent Alan Ford na kauču se hrabro odupire zlom psihiću koji ga maltretira, tražeći da prizna grijehe prošlosti. Dobri švejkovski Alan, na svako pitanje torture stoički odgovara da je “krao orahe”, sve dok shrink ne podivlja i izgubi kontrolu.
Hrvatska (i ostale zemlje raspadajuće Jugoslavije) početkom devedesetih doživjele su grotesknu strip inverziju. Ulazio si zdrav, a izlazio slomljen. Doslovce. U orgijastičkom građanskom ratu vodeći zli momci preuzimaju ulogu Alana Forda a pokoren narod uporno im vjeruje da je njihov jedini krimen nestašna “krađa oraha”. Forma je i dalje zadržala stripovski karakter, ali posljedice su bile sve samo ne zabavne. Recimo, u autokratskom carstvu Franje Tuđmana (još od njegova performansa na Cvjetnicu 1990. uoči prvih višestranačkih izbora, kada si je, ni manje ni više, dodijelio ulogu Mesije) isključivo je vladala žanrovska mješavina stripa, operete i groteske. Feudalni grenadiri, Vrhovnik-Gromovnik u bijelim puranskim uniformama, gusle i ognjišta s ugrađenim žaruljama vječne vatre, mitologije hrvatskog Camelota, vojne parade s maketama nadnaravnih balističkih raketa interkontinentalnih dometa… sve to kao da je ispadalo iz Marvelovih strip-kvadrata. Ali malo je razloga bilo za razbibrigu. Razbijale su se glave, otvarali priručni logori, suzbijala građanska prava svim sredstvima. Iza Tuđmanovog parahistorijskog lažiranog epa neuvijeno se krila megalomanska osvajačka želja, nikad skrivenih šovinističkih i rasističkih pobuda. Pod izmišljenim lentama banana-Generalita bilo je dovoljno mjesta za gomilu ubojica i pljačkaša s kojima je mogao zaigrati koncept Velike Hrvatske. Dok je britanskim diplomatima trtljao gomilu gluposti o nebeskom porijeklu Heruvata, Sarmata ili kako li se već ono zvaše Franjine legije iz bunila, na salvetama je crtao vrlo ozbiljne kartografije dijeljenja ratnog teritorijalnog plijena. Zapravo, dijeljenja jada. Svoga i drugih naroda. Jasno je ko dan: Tuđman i njegova banda nisu krali orahe nego su gadno okrvavili ruke (naredbodavno ili pukim izvršenjima) u udruženim monster-pohodima etničkog čišćenja. Najnovija haška presuda samo je posljednji u nizu dokaza za ono što je počelo kao strip a završilo kao krvava bajka.
Zato u banana-državi kipovi Franje Tuđmana u posljednje vrijeme niču kao atomske gljive poslije kiše. Ova zemlja naprosto obožava klanjati se teroru. Svaki novi kumir sve je groteskniji u odnosu na onog prethodnog. Najnoviji osječki nagrdio je vizure lijepog Trga Slobode. Nalikuje na deliričnu slitinu Iron Mana, Halloween bundeve i namćorastog palanačkog ćate. Kao da je netko bio na cracku dok ga je radio. O onima koji će ga svečano ustoličiti da i ne govorimo. Udruženi zločinački neukus.

Komentiraj

Filed under Društvo, Politika