Tag Archives: Split

TRGOVINA ŽRTVAMA

Bešćutno komadanje žrtve kao senzacionalističke robe ovdje se odavno udomaćilo. Zapravo, već se duboko ukopala zamjena teza, prema kojoj se žrtve po medijima dilaju istim sredstvima kao i vrtoglavi nogometni transferi ili afere o high-class prostituciji. Kada je riječ o umorstvima, profitna sramota još je odurnija. Izravne žrtve zločinaca tako se ubijaju i virtualno (ciničnim medijskim tretmanom ogrezlim u histeričnu trku za zaradom) a okolne kolateralne žrtve u amaterskim investigativnim serijalima padaju kao snoplje. Svirepo umorstvo nesretne meksičke državljanke Selene Macedo (31) na splitskom Marjanu, postalo je povod neviđenoj medijskoj rasprodaji posljednjeg zrnca pijeteta. Prvih dana upravo je ogavno bilo natjecanje u suludim naslovima ili u besmislenim sprintovima žutih novinarčića s kamerama po Marjanu. Kao da nema svoga imena, uspjeli su identitet te uboge žene poniziti do statusa egzotičnog mamca. “Nestala Meksikanka a nađena japanka!!” debelo su galamili naslovi, zadovoljni vlastitim sirovim dosjetkama, kao da prodaju tortilje ili tekilu. U lovu na imaginarnog ubojicu mediji kao da su postali opsjednuti, a lažni tragovi do Novog Sada, sotonističkog kulta ili meksičkih narko-kartela ispunjavali su ih nadom u dotatnu zaradu. Kao i uvijek u tako suludoj atmosferi potpuno se zaboravilo na stravičnu sudbinu žrtve Selene Macedo. Kao i uvijek, nije se prezalo ni od podgrijavanja atmosfere paranoje u čijem su žrvnju mljeveni nevini. Među prvima su hajku iskusili beskućnici koji svoje gorke dane provode od parkova uz rub Dioklecijanove palače, po getoiziranim zakucima ili na obroncima Marjana. Među prvim “poželjnim” negativcima, idealnim za odmazdu i medijsko dirigiranje linča, pokazali su se ljudi bez kučeta i mačeta. Ljudi bačeni na ulice, izbačeni iz normalnog života, ljudi čije su šanse iscurile i iscrple se odavno. Sve dok splitska policija nije naposljetku privela osumnjičenog za okrutno ubojstvo Selene Macedo, bezbojnog stanovnika jedne od neboderskih betonjara Splita 3 (“A bio je tako povučen u liftu!” već drobe nova izdanja), senzacionalistički napisi nabrijavali su psihozu na ubojicu-beskućnika ili ubojicu-narkića.

Splitska udruga Most, koja brine o splitskim beskućnicima, upozorila je da je senzacionalističko pisanje o “ubojici beskućniku” dodatno otežalo ionako tešku svakodnevicu njihovih korisnika. “Sretni smo da je ubojica Selene Macedo otkriven, ali smo zaprepašteni time što se cijelo vrijeme na osnovu neprovjerenih informacija tvrdilo da je počinitelj ubojstva beskućnik”, stoji u priopćenju koje u ime Mosta potpisuje predsjednica Đordana Barbarić. Dapače, iz udruge ističu da su njihovi po tko zna koji put stigmatizirani korisnici spremno surađivali s policijom i dobrovoljno dali svoje podatke i uzorke krvi na analizu.

“Nadamo se i vjerujemo kako će ovo biti zadnji put da jedna cijela skupina ljudi ispašta zbog šturih i neslužbenih informacija i senzacionalizma”, ogorčeni su iz Mosta. Bijedni, slabi i socijalno izranjeni, uvijek su najpogodniji da ih se optuži za zločin. Bogati i moćni ostaju nevini čak i kad ih se uhvati s krvavim rukama. To je naša praksa.

Komentiraj

Filed under Društvo

LJUBAV I BATINE

Ljubav, kuća, mržnja, plaža, zakon, bezakonje… Tako bi se u sms formi mogle opisati dvije svježe epizode iste priče o pravu na ljubav. Jedna puna sreće, druga puna boli. Obje nedvojbeno ispričane iz života hrabrih, ustrajnih žena.

Zagrepčanke Danijela (45) i Ivana (35) već su deset godina u sretnoj vezi. Zajedno odgajaju dvije Danijeline kćerke (jedna je već punoljetna, druga ide u srednju školu) iz prvog braka. Njihova predivna ljubavna priča ispunjena je harmonijom, nježnošću i porodičnom snagom.

“Živim sa sestrom, mamom, njenom curom i psom”, prirodno je starija kćerka, još kao petnaestogodišnjakinja, svoju obitelj predstavila na prvom školskom satu. I, srećom, imala je normalnu profesoricu (a ne nekog zadrtog homofoba) i kolege kojima je sve to bilo baš “cool”. Cure su, zapravo, posve neopterećeno, svoje mame autale još u osnovnoj. “Kad imaš djecu, ne možeš uvijek birati kome ćeš reći jer djeca odrade pola posla”, mudruju Danijela & Ivana, zadovoljne snažnim emotivnim vibracijama njihove male obitelji.

Na užas klerikalnih ajatolaha, a u skladu s istinskim čuvstvom vjere, Ivana ne vidi nikakav problem da bude gej i vjernik. U početku je naišla na zid u svojoj župi, ali je nakon razgovora sa svećenikom i tog lokalnog pastira uvjerila da Bogu ljubav, kakva god da je predznaka, ne može biti mrska. Zato je ta unutranja snaga bespoštedne ljubavi supervumenski spremna za hvatanje u klinč s nemalim spoljnim problemima, posebice pravne prirode. Danijela je svojedobno prošla kroz duge brakorazvodne parnice s bivšim suprugom, koji je to što je ona gej koristio kao podlo oružje u borbi da joj preotme djecu. Ivana (dogodi li se kakva nesreća Danijeli) nema nikakva prava za daljnju skrb o djeci koju obožava.Ili, ukoliko je Danijela spriječena a djeca su bolesna (što je posebice bio problem u njihovoj mlađoj dobi), Ivana nema zakonsko pravo na bolovanje radi djece. U svakom slučaju, očekuju da najavljeni zakon o registriranom partnerstvu počne rješavati te svakodnevne probleme.

Na žalost, u nedjelju 17. lipnja pred zoru, na splitskoj plaži Bačvice dogodilo se okrutno cipelarenje grupice djevojaka. Napalo ih je krvožedno krdo muškaraca, jer su u svojim nozdrvama nanjušili nešto što tim drekovima od ljudi nije bilo po volji. “Lezbače, svi ste vi bolesni, sve vas treba ubiti!” derali su se gore od hijena dok su mlatili nesretnice. Jedna je uspjela pozvati policiju, no tek je tada počelo poniženje njihove ranjene ženskosti. Patrola je više suosjećala s poludjelim siledžijama i iživljavala se nad curama. Kada su u policijskoj postaji pokušale prijaviti zločin iz mržnje, bile su ismijane i izvrijeđane, a našao se tu i uniformirani idiot koji zna “kako bi to Hitler riješio…” Premlaćene djevojke obratile su se pravnom timu Iskoraka i Kontre za pomoć. Te su udruge odmah reagirale, izražavajući najstrožu osudu najnovijeg homofobnog napada i ovakvog ponašanja djelatnika splitske policije. Zbog sramotnog postupanja policijskih službenika podnijet će prijave Odjelu za zakonitost postupanja policije, kao i Odjelu unutarnje kontrole pri Ministarstvu unutarnjih poslova. Protiv počinitelja podnijet će kaznenu prijavu zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja, prijetnje i razbojništva a sve u vezi sa zločinom iz mržnje.

Dogodilo se opet da su žrtve naletjele na klasičnu zamjenu teza, tako omiljenu u našim krajevima: žrtva je uvijek kriva. Silniku pripada ordenje i simpatija okoline. Sympathy for the Devil.

Komentiraj

Filed under Društvo

FEJSOM DO KRVI

Znate li kako je debitirao Hitler? Opušteno, uz kobasice i krigle u pivnici. Svi su mislili da je šega. E, Facebook je puno žešći alat da bismo se zavaravali kako ulicama Splita uskoro neće poteći krv. Prošloga je tjedna, u ime virtualnog turiranja terora, osvanula fejs grupa poetskog nagnuća: Ulicama Splita grada krv će liti, gay parade neće biti. Bez imalo metafore a s obiljem pjesničke slobode, jasno su objavili kome namjeravaju jebat majku protuprirodnu. Zasad bežično a uskoro pouzdanim trožilnim kablovima, letvama i batinama. Kukavička grupa krvožednih anonimusa ubrzo je uklonjena. Naravno, nedovoljno brzo za obilje upecanih. U dva dana, poziv na homofobni linč zalajkalo je više od 400 maloumnika. Splitska policija složila se da je naziv ove grupe “sporan”, kao da se radi o registriranju tvrtke ili ponudi aplikacija, a ne o urlicima mržnje. I još su iz policije dali do znanja da njihovi krim inspektori poduzimaju sve živo, ne bi li fantomskog osnivača grupe što prije ulovili.

Mogu samo zamislit nekog radišnog inspektora Juru, Antišu ili Gvozdena, kako u sumrak dolazi nadrkan kući. Još u predsoblju gnjevno hitne aktovku na pod, usput nagazi pekinezera, svali se na kauč i zastenje: “Jeben in oca kurbinog, to mi je fala šta uvik crnčin ka tovar, sad se i s pederin moran zajebavat!”

“Antiša, nemoj se jidit, nije ti dobro za tlak”, brižno mu žena masira ramena, ne bi li ga povratila.

“Di je mala?!”

“A, ne znan, vanka u điru…”

“Jao, krv ti Irudovu i điru, pa ko će mi sad oni buk uštekat?!”

U međuvremenu, dok istražne radnje oznojenih lokalnih CSI-evaca prtljaju tipkovnicama, policija još uvijek čeka službeno prijavljivanje splitskog Pridea (odnosno skupa “alternativaca”, kako to imenuje promatrač dr. Darko Milinović) pa da krene s pripremama osiguranja i “razradom sigurnosne procjene”. Mislim, jeste sve po propisu, ali radi se o klasičnom potcjenjivanju opasnosti. Zamislite one ohole profesore bečke Akademije likovnih umjetnosti koji su onomad prezrivo otjerali kandidata Hitlera s prijemnog. To što nisu ozbiljno shvatili ludi bljesak u poniženim Adolfovim očima, odvelo je svijet u pakao. Da se propustio jedan amater slikar viška, preživjeli bi milijuni. Cijena prava sitnica, zar ne.

Po istoj špranci, ne shvaća se opaka prijetnja isproducirana u najavljenom anti-gay manifestu. Zaboga, pa Facebook je bio vodeći komunikacijski kanal u buntovnom valu arapskih revolucija prije dvije godine. Zašto, dakle, vjerujemo da će domaćim fašistima biti teško umrežiti se i pozvati na brutalni event 9. lipnja. Pod radnim naslovom: Marjane, Marjane, ča pedere ne biješ?! Ne shvate li odgovorni dovoljno ozbiljno izrečene prijetnje, i ne zaštite li živote ispod duge, uskoro će se Split i Hrvatska zacrveniti. Od krvi i stida.

 

Komentiraj

Filed under Društvo, Politika, Sociologija