Tag Archives: “U ime obitelji”

USTAVNA DEFINICIJA MRAKA

Kao što već i vrane znaju, 1. prosinca 2013. je najsvježiji profašistički datum vukojebine zvane Hrvatska. Sramotan, bijedan dan kada je položen novi nadgrobni kamen temeljac ovoj tzv. Republici. Otkako se početkom devedesetih 20. stoljeća vratila u igru, puzajuća diktatura klerofašizma ovdje praktički stalno djeluje. Elem, sad je dobila i najvišu potvrdu: ustavnu definiciju mraka. Kolebljivci (Vlada, Parlament, Ustavni sud) su sramotnim popuštanjima i neodgovornom nojevskom politikom dopustili nečuveni referendumski linč – da se ustavno ponizi, diskriminira i zgazi dostojanstvo jedne manjinske populacije, građana homoseksualnog opredjeljenja. Ustavnim blagoslovom bit će tako pomazana definicija prema kojoj stoji crno na bijelo da je jedino arijevski hetero brak dopušten i čist evanđeoski brak. Sad kad su i tu visokopoziconiranu ustavotvoriteljsku prepreku crnokošuljaši uspješno preskočili, sad je njihovo carstvo nebesko i mogu ga preuređivati u pakao kakav god požele. I kad uskoro prvi jurišnički debilan zabije letvu u nečije manjinsko čelo, uzet će si to pravo jer mu iz samog Ustava poručilo da je to, što se pred njegovim očima voli i ljubi, tek bezvrijedno smeće, i da ga slobodno može zbrinuti. Svim nedopuštenim sredstvima.
Talibanski pogon inicijative “U ime obitelji” (žestoko dirigiran s oltara i luksuznih sauna crkvenih prelata) bacio je bijednu udicu mržnje. Licemjerno loveći čak i one iskrene bogobojazne ljude kojima je strana netrpeljivost prema bilo kome. Činjenica je da se u nedjelju 1. decembra nije manifestirala nikakva demokratska volja građana, nego teror većine nad manjinom. Umjesto festivala demorkacije svjedočili smo festivalu diskriminacije. U konačnom svođenju računa, postaje posve nevažno jesu li pečat diskriminacije (946.433, odnosno 65,87 posto izašlih birača glasalo je ZA) na listiću zaokružili povampireni fašisti ili neinformirani a dobrodušni ljudi. Bolna faktografija govori da je necivilizacijsko poniženje amenovala, potpisala i proizvela platformu za pogrome, jedva četvrtina biračkog tijela. Izlaznost je bila preniskih 37,90 posto. Previše je onih ravnodušnih koje ne zanima kakvu gadnu budućnost kupuju svojom indolencijom. Htjeli to oni priznati ili ne, oni su ti koji iza svojih dobro zabrtvljenih prozora najčešće nemaju pojma što znače krici iz susjedstva. Pa su za jauke mučenika iz priručnog logora na Zagrebačkom velesajmu ’91. valjda mislili da je to jingl neke nove zemlje-partnera; a za urlike iz splitske Lore biće su povjerovali da je to klapa malo jače zapjevala. Da, to su isti oni koji su za smrad akumulatorske kiseline kojom su paljena grla srpskih građana po osječkim garažama, došli do zaključka da je očito nekom previše sirćeta otišlo u kacu s kupusom… Takvim se samozavaravajućim nojevima obilato služi svaki fašizam. I raduje im se kao rodu najmilijem ili najpouzdanijim jatacima.
Nakon nedjeljne večeri 1.prosinca 2013. osjećam stid, bijes i neizmjernu tugu. Ali isto tako osjećam golemu sreću i ponos. Naime, po prvi put su se u pravednoj borbi ujedinili građani i civilne udruge, izrekavši svoje odlučno NE diskriminaciji i teroru. Nas 33,51 posto građana drugog reda, koji smo glasali jasno PROTIV, uopće zapravo nije malo. Naraslo nas je na broj od 481.534! Više nego ikad u ove 23 godine. To je baza više nego jaka da raste iz dana u dan, da se bori i educira ovo uništeno društvo. I mediji su, u međuvremenu, evoluirali. Kada su prije četiri godine Branimir Glavaš i njegovi HDSSB-ovci brutalno izbacili novinara Jutarnjeg lista Dragu Hedla sa presice, baš nitko se od ostalih prisutnih kolega nije solidarizirao s otjeranim novinarom. Sad kad je Željka Markić zabranila pojedinim medijima da izvještavaju iz baze “U ime obitelji”, opća solidarnost je napokon profunkcionirala. Svi mediji su odbili pokrivati busiju Markićeve u izbornoj noći, bojkotiraju i sve daljnje poteze iz te rasističke ujdurme.
I još nešto: ne pada mi na pamet da pakujem kofere i odem iz ove zemlje. Odlazimo, moja draga i ja, kad god možemo, putujemo u druge zemlje, upijamo i volimo druge ljude i tako se basnoslovno bogatimo bogatstvom koje nam nitko ne može oduzeti. Ali volimo imati dom kojem se vraćamo, a to je tamo gdje su naše knjige i omiljeno vino, naši bližnji i prijatelji koje volimo. I nedamo fukari neljudskoj da nas tjera. Neka znaju da ćemo se mi i hiljade drugih, boriti do posljednjeg daha. Neka zapamte da će im prisjesti dan kad su ponizili ma i jednog čovjeka ove jebene zemlje. Ne damo im da više ikad jednu žicu razvuku po svojim logoraškim prostranstvima. A ako ipak smrkne to doba kad će nas ponovo pretvarati u pepeo i od nas praviti sapun, neka znaju da će im i taj sapun prisjesti.

Komentiraj

Filed under Društvo, Politika

PROTIV KLICONOŠA FAŠIZMA

Može li u ovoj zemlji napokon ustati revolucija koja će skršiti bujanje mračnog konzervativizma? Može li moćna internetska platforma zaista mobilizirati osviještene i spriječiti pad u srednji vijek ili povratak u otvoreni fašizam? Kako će institucije (Parlament & Ustavni sud) po svemu sudeći ostati posvađane, jalove i nemušte, sramotni referendum s ciljem upisa arijevski čistog hetero braka, ipak nam ne gine 1. prosinca. Zato su civilne udruge i građani izašle na mrežu, stupivši u ujedinjenu socijalnu akciju svim forumaškim sredstvima.
U dva dana (5. i 6. studenog) nadam se da je posijano nešto što bismo mogli jednom u budućnosti nazvati Novembarskom revolucijom. Na socijalnim mrežama Twitter i Facebook crvenim je buknula kampanja “Ja glasam protiv”. U obliku vizualnog protesta, sudionici su na svoje profilne fotografije, pomoću aplikacije Twibbon dodavali crvenu etiketu PROTIV. Otkad je kampanja pokrenuta, više od 16.000 korisnika već je pritisnulo like, a preko 1.600 preuzelo je crvenu etiketu, alarmirajući javnost: “Referendum o zaštiti obitelji i braka je sve samo nije to. Ne radi se o nikakvoj zaštiti postojećih obitelji i brakova već upravo zabrani uživanja istih prava nekoj tamo maloj skupini ‘manje normalnih ljudi’. Pitamo se koliko je onih koji su za ovaj referendum, svjesno da su time upravo za zabrane koje će se nametnuti njihovoj vlastitoj djeci, unucima, braći, sestrama, susjedima/ama…?”
Nakon proljetnog marša za bračnu jednakost, organiziranog kao ljekovitu protureakciju na inicijativu “U ime obitelji”, udruga Iskorak pokrenula je novu akciju mobiliziranja javnosti. “Dogodilo se ono čemu se nismo nadale/i. Vlada Republike Hrvatske odlučila je staviti pitanje ljudskih prava na izglasavanje…”, piše na pokrenutom sajtu (jednakost.hr) Iskorakove kampanje Za jednakost. Uz pomoć volontera i volonterki te svih zainteresiranih građana koji se žele uključiti savjetima, valovima internetskog alata se namjeravaju širiti poruke o jednakosti LGBT osoba, osnažiti zajednicu, poticati izlazak na referendum i izricanje glasa protiv uvođenja diskriminatorne odredbe u Ustav.
“Počinjemo putem interneta jer je to moćan način za okupljanje i mobilizaciju ljudi. U planu imamo internetske stranice, prisutnost na društvenim medijima i slične aktivnosti za stvaranje podrške putem interneta. Internetska stranica služi kao srce kampanje putem koje će se usmjeravati ljude u druge aktivnosti. Mnoge osobe žele pomoći u postizanju jednakosti, a ova kampanja će im pružiti alate za zajedničko djelovanje za promjenu javnog mnijenja”, kaže jedan od koordinatora kampanje Zoran Dominković.
Između ostalog, prezentacija strategije kampanje bit će i u mediju YouTube videa s mogućnošću postavljanja pitanja gledatelja. Također, za one koji nemaju pristup internetu, značajan dio kampanje ide u druge tiskane i elektronske medije. Osim toga, bitan akcent nosit će izravan kontakt volontera, umreženih lokalnih organizatora, na terenu. “Činjenica je da je homofobija češća u manjim mjestima, kao i da izravan kontakt ima veći efekt u edukaciji nego tekst na ekranu”, ističe Dominković.
Sudeći po virtualnoj razmjeni revolta i bijesa, očigledno postoji dovoljna masa ljudi koja želi kriknuti protiv diskriminatorne oholosti. Protiv očiglednog rasizma koji se čak namjerava zaogrnuti ustavnom kožom. Ostaje nam nadati se da će svi oni gnjevni za ekranima, doista i ustati prvog decembra. Napustiti svoje domove i poći na prokleta birališta. Izbor je jednostavan: biramo ZLO ili DOBRO.

Komentiraj

Filed under Društvo

PONOS & SRAM

Predivno sam se osjećao gledajući (posredno, uštekan na medije) talasanje subotnjeg, dvanaestog Zagreb Pridea. Ponosan i sretan sam bio, prateći kako petnaestak hiljada zaljubljenika svih generacija, čvrsto isprepletenih ruku, kliče moćno NE fašističkim klicama pođikljalim po ovoj zemlji. Okupljeni pod jednostavnim a elementarnim logom “Ovo je zemlja za sve nas”, još jednom su iskazali uvjerenje da svijet oko nas može i mora postati blještav i čist poput duge. Da ne mora i ne smije nositi boje crnog bezdana. Poznavajući domaće rasističko-homofobno-šovinističke prilike, možda izrečena nada zvuči kao utopija, ali i utopije se ostvaruju. Naše je da se borimo za njih.
Nakon subotnjeg uznosa i ponosa, na redu je bio sram. Znate ono osjećanje kad vam se bljuje od stida zbog tuđih stavova i to zato jer nisu privatni nego podzemno ili javno upravljaju našim životima. U Stankovićevoj emisiji “Nedjeljom u 2” ukazala se rovokopačica Željka Markić, predstavnica organizacije “U ime obitelji” – hobotničke lobističke skupine koja, naoružana potpisima preko 700.000 konzerviranih netrpeljivosti, namjerava izreketirati referen-dum-dum i u Ustav unijeti otvorene rasističke paragrafe. Pred Acom je podigla fundamentalistički zid sumanutih tvrdnji: da je “homoseksualnost opasan stil života, jer bijelci homoseksualci imaju 60 puta više šanse da umru od AIDS-a”, da su homoseksualci “općenito depresivniji i nezadovoljniji u životu…” i da će “civilizacija propasti ukoliko se dozvole homoseksualni brakovi…” Da nakaradne predrasude dotične ostaju u njenoj privatnoj prtljazi i nikoga ne ugrožavaju, bolila bi nas briga, ali oni vrše opaki presing na vladajuću administraciju. Zato bi bilo civilizacijski katastrofično kada bi Vlada popustila navodnim mahanjima ustavne krize. Referenduma s fašistodinim određenjem arijevskog braka, jednostavno ne smije biti. Po bilo koju cijenu obrane našeg ponosa.
U jutru Zagreb Pridea iz Osijeka je putem medija odaslano pismo podrške koje počinje: “Pederi, lezbe, trandže, bipsići – mi, naši prijatelji, naša braća i sestre, naši bračni drugovi… Ljudi koji su svakodnevno potlačeni, kojima društvo ne dozvoljava da budu to što jesu. Mi, kojima ne dozvoljavate da budemo to što jesmo. Zašto? U ime čega? Diskriminacija se događa svakodnevno. Ograničenja se nameću svakodnevno. Uglavnom zato što netko misli da ima monopol nad istinom, vrijednostima ili moralno poželjnim ponašanjem. Mi na takvo što ne pristajemo, bez obzira na naš spol, rod, spolnu orijentaciju ili nešto četvrto. I mi, kao i Zagreb Pride, vjerujemo da je Hrvatska ‘zemlja za sve nas’. Jutrošnjom akcijom želimo izraziti podršku svim hrabrim ljudima koji će danas koračati Zagrebom, zahvalnost svima onima koji su proteklih jedanaest godina koračali, ali i nadu i namjeru da se u budućnosti i u Osijeku borimo za jednakopravnost svih članova ovog društva. Ovim činom poručujemo sugrađanima da postojimo, javnosti da se ne bojimo, a vladajućima da ovdje pripadamo. Danas će neki od nas otići u Zagreb, ali ćemo već sutra ponovno živjeti u Osijeku. I već sutra želimo živjeti u Osijeku koji jednakopravno pripada svim svojim građanima.”
Toga jutra na osječkim je ulicama izvedena ponosna šarmantna gerilska akcija ukrašavanja mnogih spomenika roza kravatama. Okićeni su Krleža, Starčević, Waldinger, Grupa građana na centralnom gradskom trgu… Osobito mi je draga mašna na somnabulnoj statui generalita Tuđmana, onoga pod čijim su legendarnim škrgutom zuba, ljudska prava mrvljena u paramparčad.

3 komentara

Filed under Društvo

MARŠ PONOSA & SLAVE

Grč srama i strepnje steže me kad se sjetim da u ovoj prokletoj zemlji živi barem pola milijuna manipulatura i zaluđenih. Onih mrzitelja svega drukčijeg ili pasivnih slijegača ramenima, koji ne bi ni trepnuli da se sutra svi propali trgovački centri pretvore u logore. I da se ti novi-stari megamarketi likvidacija napune svom “bagrom” što drukčije misli, govori, izgleda i hoda, drukčije se ljubi ili maslinu po koži nosi usađenu. Zasad je preko 500.000 potpisa palo na liste kavge, pola milijuna onih što bi čak u Ustav ugravirali, crno na bijelo, da je huljasta većina ne samo moćnija nego i vrednija od manjine. Pola milijuna monolitnog krda koje bi da vrati rasizam u čitanke, pred oltare i matičare, pola milijuna, eeej! A pristiže ih još.
Istovremeno, jučer (ponedjeljak, 27. maja 2013.) mi se širilo srce, napumpano ponosom i srećom, dok sam posredno pratio građansku gerilu u Zagrebu. Da sam mogao, svakome od sudionika Marša za bračnu jednakost stisnuo bih ruku i zagledao bi mu se u oči. Da ih zapamtim zauvijek. Aktivisti udruga Kontra i Iskorak te građani i građanke koji u džepovima ne žele boksere mržnje nego rupce ljubavi, okupili su se u zagrebačkom parku Zrinjevac i zamarširali (praćeni policijskim osiguranjem) prema Trgu svetog Marka i zgradi Vlade. S glasnim i jasnim upozorenjima razuma da je neustavna bilo čija diskriminacija, da jednaki dignitet moraju imati raznospolne i istospolne obitelji, da porodicu ne kodeksiraju zakoni poniženja nego zakoni srca.
“Očekujemo od Vlade zaštitu obitelji bez diskriminacije. Danas istospolni parovi nemaju nikakvih prava makar i po 30 godina bili skupa. Ovdje nas je dovoljno da od Vlade možemo tražiti da opozove referendum i da smjesta stane na kraj bilo kakvoj diskriminaciji u Hrvatskoj”, poručila je s Markova trga koordinatorica udruge Kontra Sanja Juras, zahvalivši se okupljenima čiji je broj narastao na više od 1.500 sudionika.
“Sve je to samo prvi čin jednog velikog politikantskog igrokaza kojim se desnica, u nedostatku ozbiljnog političkog programa, pokušava pozicionirati i vratiti na scenu”, upozorila je Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e.
“Malo me je strah onoga što inicijativa ‘U ime obitelji’ predstavlja, jer sam shvatio kako je njihov cilj puno širi od pukog unošenja odredbe o braku u Ustav. Bilo kakvo zadiranje u Ustav je zadiranje u demokratske temelje jedne zemlje i slobodu ljudi, a to me plaši’, rekao je jedan od sudionika marša. Osim razvijene zastave u duginim bojama, aktivisti su istaknuli i transparente na kojima je pisalo “Van iz srednjeg vijeka”, “Brak svima”, “Moja partnerica je moja obitelj”, “Različite obitelji, ista ljubav”, “Različite obitelji, ista prava”, “Pravo na brak” , “I Isus je imao dva oca”… Ako odnekud gleda što se zbiva, vjerujem da i On podržava gerilu. Jebiga, čovjek se dao razapet da bi tekla ljubav a ne mržnja. Nije mali dokaz na čijoj je strani, zar ne?

Komentiraj

Filed under Društvo

FAŠIZAM NA TEZGAMA

Zamislite užasa da voljenu osobu ne smijete držati za ruku. Možete li shvatiti dimenzije muke uskraćenog pokazivanja ljubavi? Nemoguće je opisati strahove koje proživljavaju mnogi zaljubljenici dok im krvožedni sugrađani brane poljupce, zagrljaje, odgoj djece i zajedničko plaćanje računa. Gotovo 60 posto homoseksualnih, biseksualnih i transeksualnih parova koji žive u zemljama EU ne usude se držati za ruke u javnosti, a 30 posto ih je bilo izloženo fizičkom ili verbalnom nasilju. To su mučni rezultati online istraživanja provedenog među 93.000 pripadnika LGBT zajednice u 27 zemalja EU (uključujući i Hrvatsku koja u EU useljava za nešto više od mjesec dana) a povodom Svjetskog dana borbe protiv homofobije. Hrvatska je tu posve u crnom trendu, dapače daje sve od sebe kako bi prednjačila u mračnjačkim metodama. Kao s ovim skarednim, opakim, pseudodemokratskim tezgarenjem po trgovima i crkvenim lađama, na papirima Građanske inicijative “U ime obitelji”. Bijednim gaženjem posljednjih mrvica civilnog osjećaja, kojim se iznuđuje referendum za ustavno uhljebljivanje diskriminacije: da je brak isključiva zajednica muškarca i žene. I posljednjem noju bi napokon moralo biti jasno da se fašizam u Hrvatsku uspješno vraća, zasad puže i maskira se, ali tu je on, svježiji no ikad. Ono što je civilizacijski sramotno jest da se klerofašističke akcije odvijaju pod prešutnim odobrenjem državnih institucija koje bi morale štititi integritet svih svojih građana. Ustavni sud RH, naime, kalkulantski šuti i ne reagira na očiglednu protuustavnu diskriminacijsku inicijativu.
Neuvijeno i građanski hrabro, u intervjuu za H-Alter govori pravnik Marko Sjekavica, član Građanskog odbora za ljudska prava, valja zapamtiti njegova zdravorazumska upozorenja: “Ovo što se trenutno događa u Hrvatskoj, manifestirano posebno kroz pobunu protiv ćirilice i pozivanje na referendum o ustavnom definiranju braka kao zajednice žene i muškarca zapravo je bivanje u središtu procesa nastanka fašizma. Ne fašizma kao fraze i stilske figure, već pravog pravcatog fašizma. Paralela onoga što se u Njemačkoj zbivalo 1930-ih kad su kroz legislativu stvoreni temelji za holokaust.” Sjekavica podsjeća na mudrost Hannah Arendt i njezinu priču o banalnosti zla: “Ovo je upravo prvi korak, kad se homoseksualce, lezbijke i Srbe u našem slučaju, zakonskim okvirom želi obespraviti i učiniti nižom i poniženom klasom. To je ta prva, naočigled nevina faza, u kojoj uglađene građanske familije, s osmijehom na licu, stavljaju svoj potpis na peticiju za aktualni zahtjev za referendum. Uskraćeni mogućnosti apstraktnog promišljanja i nepoučeni dobro u školama, vjerujem da većina nije ni svjesna da su slični bili prvi koraci koji su od rasno čistih zakona doveli do koncentacijskih logora. Te pristojne persone koje s krunicama u ruci vabe ljude pred crkvama, po kolodvorima i ulicama u ponešto izmijenjenim okolnostima, kad popuste društvene kočnice, postaju ljudožderi.”
Udruge Iskorak i Kontra urgentno su pripremile konkretne mjere razuma i osjećaja. “Poručujemo Vladi RH da se s ljudskim pravima ne smiju raditi kompromisi i nagodbe zavisno od stava Crkve. Tražimo jednaku pravnu zaštitu za istospolne obitelji kakvu uživaju raznospolne obitelji – tražimo pravo na brak i izvanbračnu zajednicu”, kažu, pozivajući građane da se 27. svibnja u Zagrebu pridruže Maršu za bračnu jednakost. Da istupaju i marširaju protiv mržnje a za klice ljubavi. Jedini marševi koji su nam zauvijek potrebni jesu oni ljubavničkih zagrljaja. Treba biti svjestan toga, jer naci-bubnjevi već imaju bučne generalne probe.

Komentiraj

Filed under Društvo