Tag Archives: Udruga Roda

TRUDNA NA POSLU

U bogatom katalogu diskriminacija kojima naše društvo raspolaže, diskriminacija majki jedan je od najčešćih alata za podjarmljivanje. Izravno, ili perfidno upakirano, ali šikaniranje trudnica i majki s malim bebama, gotovo da je društveno prihvatljiv poslovni obrazac. Odvajkada ovdje ukorijenjen. Krvožedna jagma za profitom samo je još više usijala takva ponašanja – od poslodavaca i beskrupuloznih vlasnika izrabljivačke strategije, pa do poživinčenih tragača za radnim mjestom. Onih koji šalju hiljade molbi “za zamjene”, onih koje bijeda tjera da se nadaju “kako se trudnica nikada neće vratiti dok su oni na njenom radnom mjestu.”
Mediji, kao uvijek vjerna lešinarska logistika senzacionalističkog ponižavanja, prije dvije godine su u stampedu pratili Biancu Matković, HDZ-ovsku saborsku zastupnicu, s kretenoidnim naslovima “I trudna u Sabor!”, tretirajući ženu kao cirkusku točku. U slučajevima poznatih, javnih osoba, političarki ili glumica, primjerice, u pravilu će mediji ložiti licemjernu dušebrižničku kampanju o tome smiju li one odmah nakon poroda natrag na posao i je li to dobro za njihove bebe. Kao da to nije intimna stvar majke, nego javna prćija.
Elem, Udruga Roda pokrenula je koristan projekt “Trudna na poslu – STOP diskriminaciji majki na tržištu rada”, s namjerom da studiozno izloži cijelu paletu najsuvremenijih trikova za šikaniranje ove populacije. I da se onda mogu prirediti djelotvorni načini otpora toj vrsti diskriminacije. Roda u tom cilju poziva trudnice i majke da doprinesu promjenama koje žele vidjeti u društvu. “Ovim putem prikupljamo iskustva trudnica i majki koje su osjetile nepravdu u vrijeme traženja posla, razgovora za posao, priprema za rodiljni/roditeljski dopust i po povratku na posao. Opišite s kakvim ste se preprekama susreli, jer ćete tako pomoći drugim trudnicama i majkama da prepoznaju diskriminaciju i da je prijave. Također ćete pridonijeti senzibilizaciji poslodavaca i cijelog društva. Podijelite svoje iskustvo na forumu ili FB-profilu udruge Roda.Možete to učiniti i e-poštom na adresu roda@roda.hr. Vašim ćemo se iskustvima koristiti tijekom provedbe projekta ne navodeći vaše osobne podatke”, stoji u pozivu Udruge Roda.
Niz je perfidno-sirovih diskriminacijskih podvala i demonstracija moći pobrojanih u Rodinim primjerima, a koje ponekad i toleriramo kao nešto preko čega se šutke prelazi:
– htjeli ste se javiti na oglas za posao, ali je u njemu poslodavac istaknuo da traži osobu muškog spola iako ste vi zadovoljavali tražene uvjete
– poslodavac vam je na razgovoru izravno ili neizravno dao do znanja da je posao namijenjen muškoj osobi
– poslodavac vas je odbio zaposliti, jer je doznao da ste trudni ili da planirate trudnoću
– na razgovoru za posao postavljana su vam pitanja o vašem obiteljskom statusu i planovima za budućnost.
Znate ono, gleda vas svinja i sve voajerski ugmizava u vaše najosobnije želje ljubavi. Podmećući okrutne klipove pod elementarno ženino pravo, poslodavci i drugi muški kolege nerijetko (podsjećaju nas u Rodinom korisnom podsjetniku) zbijaju “neukusne šale na račun ženine težine, pojačanog apetita, češćih odlazaka na toalet…”
Diskriminacijske ideje su neiscrpne. Ne smijemo dopustiti da se guraju pod tepih, tu pored nas. Ili kako vele u Rodi: “Za pojavu diskriminacije možemo znati samo ako o njoj ne šutimo.”

Oglasi

Komentiraj

Filed under Društvo

VRATIT ĆE SE RODE

Kao u onoj nježnoj seriji “Vratit će se rode”, prošao se dug put, kroz gomilu padova, gorčina i suza, da bi se na kraju ukazao osmijeh olakšanja. Jednak smješku podojene, zasanjane bebe. Siguran sam da ima neke dobre simbolike u tome što je jedan od najvažnijih i najhumanijih zakona u mizernoj historiji ove kratke zemlje, donešen u Petak 13. Toga dana su medijima uobičajeno kružile stupidne ankete s pitanjima “Bojite li se kad vam crna mačka presiječe put?” I blještale su kristalne kugle vračara s hororastim prognozama gadnog datuma, a starlete sponzoruše drčno pobrkale periodu užasa pa ‘ladno izjavljivale da baš obožavaju te evente kad je Noć vještica. Stvarnost je kao i uvijek slala dovoljno vijesti o pravim strepnjama ukomiranog društva – od jadnika koji prodaju željezo upropaštene firme za tanjur graha do priznanja ministra financija da smo odavno u izvanrednom stanju.

Zato je bitno duboko umemorirati 13. srpnja 2012. kao dan u kojem se porodila majušna klica ljudskijeg društva. Izglašavanjem u Saboru (88 glasova za, 45 protiv, 2 suzdržana) usvojen je novi Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, zakon čije su regule i pravni mehanizmi isključivo usmjereni sreći, ljubavi i plemenitosti. Iza njegovih pravničko-medicinskih paragrafa ne vrebaju partikularni lobiji ni pohlepni profiti, nego čista žudnja za potomstvom, ushit stvaranja a ne razaranja, emocije umjesto grubosti. Tim sramotnije, neciviliziranije, ogavnije i bezdušnije zvuče javno izrečeni iskazi protivnika rečenog zakona. Ono što su preko jezika izvaljivale konzervativno-desničarsko-crkvene spodobe ni u ludilu se ne može tolerirati kao rasprava s argumentima. To nije pitanje svjetonazora nego nepatvoreni idiotluk! Kakve su tu samo usporedbe padale, spomenuti zakon koji se bori za stvaranje života ti su tipovi izjednačili s logorima smrti, blajburzima…! Skaredno je da među njima ima mnogo liječnika kojima bi radi ovakvih izjava smjesta trebalo oduzeti licencu. Ministar branitelja Predrag Fred Matić (čovjek koji je prošao ratno grotlo Vukovara pa zaista zna što je istinski izbor života i smrti) s neskrivenim gađenjem govori o toj vrsti političara ili crkvenih licemjera. “To stvarno mogu samo bešćutni i zaslijepljeni političari! Sramota je da tako nešto može izaći iz nečijih usta. To je pretjerivanje i uvreda svoj djeci koja su došla na svijet na takav način. Ja sam na Vladi glasao za taj zakon, jer ljudi koji žele dijete imaju pravo na potomstvo i nitko im to ne može oduzeti, pogotovo ne HDZ ili Crkva. Uza sve dužno poštovanje prema Crkvi, svećenik koji kaže da su takva djeca manje vrijedna, taj je idiot. Zaista nemam drugu riječ”, neuvijeno je ogorčen Matić na ovakve iskazane niskosti.

Dobro je što je na dan donošenja Zakona o MPO odmah reagirala Udruga Roda uputivši apel pravobraniteljici za djecu i pučkom pravobranitelju da spriječe daljnju diskriminaciju osoba koje se odlučuju na postupke medicinski pomognute oplodnje te njihove djece. “Apeliramo na sve protivnike MPO-a da prestanu s lažima i obmanama o postupcima MPO-a te s daljnjim vrijeđanjima i napadima na neplodne parove koji biraju ove metode liječenja. Time potiču na mržnju, diskriminaciju i ugrožavaju djecu začetu u postupcima medicinski pomognute oplodnje. Nijedno dijete ne bi trebalo slušati kako mu/joj je život započeo ‘nakaradnom praksom’, ‘nemoralnim činom’ ili ‘ubojstvom’, kao niti to da njegove/njezine roditelje netko, zbog načina liječenja bolesti, potpuno neutemeljeno i zlonamjerno uspoređuje s nacistima i fašistima”, stoji, između ostalog, u Rodinom apelu.

Komentiraj

Filed under Društvo

BEBE IZ KUĆNE RADINOSTI

Mene rodilo kod kuće. I ništa mi ne fali. Iz razumljivih razloga, atmosfere svog nultog rođendana nejasno se sjećam. Ali i burazera mi donijela roda. E, to već bolje pamtim. Danima je vladala prilična napetost, bilo je nekoliko lažnih uzbuna, a majka i otac značajno su najavljivali da bi se svaki čas u našem malom stanu trebalo pojaviti nešto što se zove brat. Ultrazvuka nije bilo, ali postojala je u Osijeku jedna ultrazvučna gospođa, Julijana P. Ta je nepogrešivo znala šta se iza brda valja, bila je u stanju samo pogledati uspuhanu trudnicu i proreći koju boju benkice da nabavlja: roza ili plavu. Legenda kaže da je teta Julijana u svom životnom stažu asistirala kod rođenja nekoliko hiljada osječkih bebirona. I ja sam među njima. Bila je obučena medicinska sestra a držala je, da tako kažem malu kućnu radinost. Radila je kao babica (tada se tako primalja nazivala, ljepše i toplije), na poziv bi obula gojzerice, zajahala svoj stari bicikl, ponijela najnužnije i selila se u porodicu sretnog očekivanja. U noći kad se taj najavljeni tajanstveni tip imao pojaviti potjerali su me na spavanje. Da ne smetam, rekla je teta Julijana i značajno mi namignula. Ćale je narezao mezu, pripremio rakiju, a mater je čudesno svjetlucala. Ili je to bio znoj na njenom čelu? Kad sam se probudio, imao sam šta i vidjet. Teta Juliška spretno drži nekog uplakanog žapca iznad lavora a majka mu polako spužvom pere lice. Ostao sam bez riječi. “Teta Juliška, može jedna šljiva na sabajle?” pitao je otac i razdragano se smiješio.

U ta komunistička vremena alternativa kućnih poroda dosta često se birala. U ta nazadna komunistička vremena, nisu nas zaboravljali u matičnom sustavu – nas porođene u vlastitom domu. Niti su nam majke sumnjičili kao ilegalke. Kaos liberalnog kapitalizma iz čiste obijesti melje i to prirodno ljudsko pravo. “Bilo je lijepo iskustvo”, poneseno je govorila Ivana Pojatina, nakon što je četvrto dijete odlučila roditi doma, uz asistenciju stručne osobe, primalje. Ljepota joj je ubrzo prisjela. Stalna pedijatrica njezine djece nije htjela pregledati novorođenče pa je našla novu, kao i drugog ginekologa, jer njezin dotadašnji također nije pokazao razumijevanje. Srećom, Pojatina jedino nije naišla na probleme pri upisu u Maticu rođenih, jer su u njezinoj općini već imali iskustvo sa sličnom “ekstravagancijom”, pa su se pripremili! Razočarana i uskraćena, jer sukladno odredbama Ustava i Konvencije o ljudskim pravima, nije naišla na razumijevanje hrvatskog zdravstvenog sustava, Ivana Pojatina je uz pomoć Centra za mirovne studije i Udruge Roda odlučila zadovoljštinu potražiti na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Na bizaran i neodgovoran tretman žena koje se odluče na porođaj kod kuće upozorava Branka Mrzić Jagatić iz Rode: “Brojni su slučajevi prijavljivanja policiji i centrima za socijalnu skrb, prijetnji oduzimanjem djeteta, čak i opasnih vaginalnih pregleda žena neposredno nakon porođaja da bi se utvrdio porod, razdvajanja majke i djeteta u rodilištima te kasnije poteškoća pri upisu djeteta u maticu rođenih.” Na djelu je, naime, naša klasična zamjena teza. Prema traljavim važećim uzusima pojedinac bi se trebao podrediti državi a ne država pojedincu. Zbog takvog arogantnog tretmana, ljudi su naprosto zbunjeni i veličanstven čin rođenja djeteta preraste im u noćnu moru. “Ovo je primjer nečega što ne bi trebalo postojati u demokratskoj zemlji: da se ljudi prilagođavaju sustavu umjesto da je sustav ovdje za njih i prilagođava se potrebama ljudi. Ukoliko netko želi kućni porođaj sigurno neće odustati zbog toga što sustav ne zna kako prijaviti dijete koje nije rođeno u bolnici”, kaže Iva Podhorsky Štorek, predsjednica Hrvatske udruge primalja koja se i sama odlučila roditi četvrto dijete kod kuće. Dakle, žena koja ne govori u prazno, nego se našla s obje strane male kućne radinosti.

1 komentar

Filed under Društvo