Tag Archives: Ustav

USTAVNA DEFINICIJA MRAKA

Kao što već i vrane znaju, 1. prosinca 2013. je najsvježiji profašistički datum vukojebine zvane Hrvatska. Sramotan, bijedan dan kada je položen novi nadgrobni kamen temeljac ovoj tzv. Republici. Otkako se početkom devedesetih 20. stoljeća vratila u igru, puzajuća diktatura klerofašizma ovdje praktički stalno djeluje. Elem, sad je dobila i najvišu potvrdu: ustavnu definiciju mraka. Kolebljivci (Vlada, Parlament, Ustavni sud) su sramotnim popuštanjima i neodgovornom nojevskom politikom dopustili nečuveni referendumski linč – da se ustavno ponizi, diskriminira i zgazi dostojanstvo jedne manjinske populacije, građana homoseksualnog opredjeljenja. Ustavnim blagoslovom bit će tako pomazana definicija prema kojoj stoji crno na bijelo da je jedino arijevski hetero brak dopušten i čist evanđeoski brak. Sad kad su i tu visokopoziconiranu ustavotvoriteljsku prepreku crnokošuljaši uspješno preskočili, sad je njihovo carstvo nebesko i mogu ga preuređivati u pakao kakav god požele. I kad uskoro prvi jurišnički debilan zabije letvu u nečije manjinsko čelo, uzet će si to pravo jer mu iz samog Ustava poručilo da je to, što se pred njegovim očima voli i ljubi, tek bezvrijedno smeće, i da ga slobodno može zbrinuti. Svim nedopuštenim sredstvima.
Talibanski pogon inicijative “U ime obitelji” (žestoko dirigiran s oltara i luksuznih sauna crkvenih prelata) bacio je bijednu udicu mržnje. Licemjerno loveći čak i one iskrene bogobojazne ljude kojima je strana netrpeljivost prema bilo kome. Činjenica je da se u nedjelju 1. decembra nije manifestirala nikakva demokratska volja građana, nego teror većine nad manjinom. Umjesto festivala demorkacije svjedočili smo festivalu diskriminacije. U konačnom svođenju računa, postaje posve nevažno jesu li pečat diskriminacije (946.433, odnosno 65,87 posto izašlih birača glasalo je ZA) na listiću zaokružili povampireni fašisti ili neinformirani a dobrodušni ljudi. Bolna faktografija govori da je necivilizacijsko poniženje amenovala, potpisala i proizvela platformu za pogrome, jedva četvrtina biračkog tijela. Izlaznost je bila preniskih 37,90 posto. Previše je onih ravnodušnih koje ne zanima kakvu gadnu budućnost kupuju svojom indolencijom. Htjeli to oni priznati ili ne, oni su ti koji iza svojih dobro zabrtvljenih prozora najčešće nemaju pojma što znače krici iz susjedstva. Pa su za jauke mučenika iz priručnog logora na Zagrebačkom velesajmu ’91. valjda mislili da je to jingl neke nove zemlje-partnera; a za urlike iz splitske Lore biće su povjerovali da je to klapa malo jače zapjevala. Da, to su isti oni koji su za smrad akumulatorske kiseline kojom su paljena grla srpskih građana po osječkim garažama, došli do zaključka da je očito nekom previše sirćeta otišlo u kacu s kupusom… Takvim se samozavaravajućim nojevima obilato služi svaki fašizam. I raduje im se kao rodu najmilijem ili najpouzdanijim jatacima.
Nakon nedjeljne večeri 1.prosinca 2013. osjećam stid, bijes i neizmjernu tugu. Ali isto tako osjećam golemu sreću i ponos. Naime, po prvi put su se u pravednoj borbi ujedinili građani i civilne udruge, izrekavši svoje odlučno NE diskriminaciji i teroru. Nas 33,51 posto građana drugog reda, koji smo glasali jasno PROTIV, uopće zapravo nije malo. Naraslo nas je na broj od 481.534! Više nego ikad u ove 23 godine. To je baza više nego jaka da raste iz dana u dan, da se bori i educira ovo uništeno društvo. I mediji su, u međuvremenu, evoluirali. Kada su prije četiri godine Branimir Glavaš i njegovi HDSSB-ovci brutalno izbacili novinara Jutarnjeg lista Dragu Hedla sa presice, baš nitko se od ostalih prisutnih kolega nije solidarizirao s otjeranim novinarom. Sad kad je Željka Markić zabranila pojedinim medijima da izvještavaju iz baze “U ime obitelji”, opća solidarnost je napokon profunkcionirala. Svi mediji su odbili pokrivati busiju Markićeve u izbornoj noći, bojkotiraju i sve daljnje poteze iz te rasističke ujdurme.
I još nešto: ne pada mi na pamet da pakujem kofere i odem iz ove zemlje. Odlazimo, moja draga i ja, kad god možemo, putujemo u druge zemlje, upijamo i volimo druge ljude i tako se basnoslovno bogatimo bogatstvom koje nam nitko ne može oduzeti. Ali volimo imati dom kojem se vraćamo, a to je tamo gdje su naše knjige i omiljeno vino, naši bližnji i prijatelji koje volimo. I nedamo fukari neljudskoj da nas tjera. Neka znaju da ćemo se mi i hiljade drugih, boriti do posljednjeg daha. Neka zapamte da će im prisjesti dan kad su ponizili ma i jednog čovjeka ove jebene zemlje. Ne damo im da više ikad jednu žicu razvuku po svojim logoraškim prostranstvima. A ako ipak smrkne to doba kad će nas ponovo pretvarati u pepeo i od nas praviti sapun, neka znaju da će im i taj sapun prisjesti.

Komentiraj

Filed under Društvo, Politika

PIJETET ZA GRAĐANSKI RAT

Dok ne bude prekasno, da ponovimo: ono što sad dirigirana hajdučija rasijava iz Vukovara i šalje svuda po Hrvatskoj, jesu klice novog građanskog rata. Ako još ima naivaca koji ne shvaćaju da je ovaj prošli bio građanski rat kojega je potpalila šačica “elitne fukare” sa istoka, zapada, sjevera i juga, e mogao bi ih već zakucati novi. Novo paranoično kidisanje na rođenog komšiju, ono stanje kad zakrvavljene oči ne vide posuđenu susjedovu zdjelicu za kompot nego mjerkaju kakve će joj biti staklene krhotine, hoće li bit podesne za rez pod grkljanom. Da se silnik ne muči previše.
Dok ne bude prekasno, ponovimo svi zajedno, ako može, u zboru poput glasne molitve: nasilje, rušilaštvo, prijetnja bližnjemu zbog njegova pisma ili načina kako se krsti, boje očiju ili drukčijih sastojaka u turšiji… jest zločin i bit će zločin. Hrvatska je u devedesetima gazila civilne krhkosti, varala ljude i negirala da je sazdana na zločinu šačice pohlepnika. Mora li i Hrvatska budućnosti kunjati na gnojivu novih zločina? Možemo li dopustiti i ovako jedva maskirane poluhunte što maljevima ruše zakone i ustav u zemlji bezakonja? Kad ulica sudi, to je uvijek linč a konopce omaste nevini. Fantomski stožeri kvazibranitelja i čuvara “Vukovara kao mjesta posebnog pijeteta” bolje da promisle kako bi zaista s plodnim pijetetom zasadili korijenje normalnog življenja. S kojim pravom ta bagra i još gora bagra koja njima manipulira, postavlja emocije ispred reda i zakona? Svaki balvan kojim mašu i prijete, jednak je onom balvanu na cestama s početka nesretnih devedesetih. I što znači da “nije još vrijeme” za ćirilicu? Zapjenjenim čuvarima okamenjenih krvnih zrnaca navodno blažene krvi prolivene za domovinu, uvijek neki klinac smeta. Njima nikad nije vrijeme za pismenost, ali uvijek je vrijeme za čekić u glavu. Njima je teško pogledati komšiju u oči. Najlakše ga je među oči.

Komentiraj

Filed under Društvo, Politika

RULJA RUŠI VUKOVAR

Drugi dan rujna 2013. Prvi dan škole. Grozne škole. Trebalo je to biti vukovarsko jutro civilne i civilizacijske zaštite manjine. A razgoropadilo se u jutro rušilačke mržnje kojom je većina planula. U Vukovaru se jučer dogodila sramotna pokazna vježba onih koji su i dalje spremni na linč. Vukovar je jučer rušen po drugi put, čekićima zadojenih ratoljubaca. Ustavom i zakonom zagarantirano pravo srpske manjine na ćirilično pismo, ksenofobična je rulja hrvatske većine pogazila nasilnim sprečavanjem postavljanja dvojezičnih ploča na javnim ustanovama – zgradi Policijske uprave, zgradi državne uprave, HZMO-a. Iracionalnu, bijesnu masu prvo je jedva obuzdavala šačica temeljne policije, običnih prestrašenih plavaca. Tek kasnijim kordonom interventne policije, suzbijeni su brutalni izlijevi netrpeljivosti. Bilanca: tri ozlijeđena policajca i jedan prosvjednik, četiri nasilnika uhapšeno. Nema drugih opisa onoga što se jučer dogodilo u Vukovaru nego: najdivljačkijim metodama demolirani su Ustav i zakoni ove zemlje. Masa dirigirana od fantomskog Stožera za obranu hrvatskog Vukovara i njihovih (para)javnih dirigenata – od HDZ-a, HSP-a do najopskurnijih desničarskih ridikuloznih stranaka, morala bi znati da ovo nije demokracija nego ksenofobija, mržnja i sijanje fašistoidnih klica. “Dovodite nas u iskušenje da vas proglasimo nekom vrstom agresora i da se u skladu sa tim i ponašamo”, najavili su iz Stožera još prošli tjedan u svom bijednom pismu Vladi. Proglasiti demokratski izabranu Vladu za agresora na Hrvatsku, najaviti da ni oružane bitke u to ime nisu isključene, to nije ništa drugo nego poziv na vojni udar. Oni koji pale lomače mržnje, i dalje huškajući “pobunu protiv ćirilice”, pljuju u lice manjinskog srpskog naroda i igraju se ljudskim životima.
Naposljetku, nešto o onim jadnim zadojenim ljudima koji su u rulju uvučeni sa svojom mrtvom djecom u mislima. Po drugi put su žrtvovali svoju djecu jer ona nisu pala za kaos nego za mir. Ili se barem nadamo da je tako bilo.

Komentiraj

Filed under Društvo

MARŠ PONOSA & SLAVE

Grč srama i strepnje steže me kad se sjetim da u ovoj prokletoj zemlji živi barem pola milijuna manipulatura i zaluđenih. Onih mrzitelja svega drukčijeg ili pasivnih slijegača ramenima, koji ne bi ni trepnuli da se sutra svi propali trgovački centri pretvore u logore. I da se ti novi-stari megamarketi likvidacija napune svom “bagrom” što drukčije misli, govori, izgleda i hoda, drukčije se ljubi ili maslinu po koži nosi usađenu. Zasad je preko 500.000 potpisa palo na liste kavge, pola milijuna onih što bi čak u Ustav ugravirali, crno na bijelo, da je huljasta većina ne samo moćnija nego i vrednija od manjine. Pola milijuna monolitnog krda koje bi da vrati rasizam u čitanke, pred oltare i matičare, pola milijuna, eeej! A pristiže ih još.
Istovremeno, jučer (ponedjeljak, 27. maja 2013.) mi se širilo srce, napumpano ponosom i srećom, dok sam posredno pratio građansku gerilu u Zagrebu. Da sam mogao, svakome od sudionika Marša za bračnu jednakost stisnuo bih ruku i zagledao bi mu se u oči. Da ih zapamtim zauvijek. Aktivisti udruga Kontra i Iskorak te građani i građanke koji u džepovima ne žele boksere mržnje nego rupce ljubavi, okupili su se u zagrebačkom parku Zrinjevac i zamarširali (praćeni policijskim osiguranjem) prema Trgu svetog Marka i zgradi Vlade. S glasnim i jasnim upozorenjima razuma da je neustavna bilo čija diskriminacija, da jednaki dignitet moraju imati raznospolne i istospolne obitelji, da porodicu ne kodeksiraju zakoni poniženja nego zakoni srca.
“Očekujemo od Vlade zaštitu obitelji bez diskriminacije. Danas istospolni parovi nemaju nikakvih prava makar i po 30 godina bili skupa. Ovdje nas je dovoljno da od Vlade možemo tražiti da opozove referendum i da smjesta stane na kraj bilo kakvoj diskriminaciji u Hrvatskoj”, poručila je s Markova trga koordinatorica udruge Kontra Sanja Juras, zahvalivši se okupljenima čiji je broj narastao na više od 1.500 sudionika.
“Sve je to samo prvi čin jednog velikog politikantskog igrokaza kojim se desnica, u nedostatku ozbiljnog političkog programa, pokušava pozicionirati i vratiti na scenu”, upozorila je Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e.
“Malo me je strah onoga što inicijativa ‘U ime obitelji’ predstavlja, jer sam shvatio kako je njihov cilj puno širi od pukog unošenja odredbe o braku u Ustav. Bilo kakvo zadiranje u Ustav je zadiranje u demokratske temelje jedne zemlje i slobodu ljudi, a to me plaši’, rekao je jedan od sudionika marša. Osim razvijene zastave u duginim bojama, aktivisti su istaknuli i transparente na kojima je pisalo “Van iz srednjeg vijeka”, “Brak svima”, “Moja partnerica je moja obitelj”, “Različite obitelji, ista ljubav”, “Različite obitelji, ista prava”, “Pravo na brak” , “I Isus je imao dva oca”… Ako odnekud gleda što se zbiva, vjerujem da i On podržava gerilu. Jebiga, čovjek se dao razapet da bi tekla ljubav a ne mržnja. Nije mali dokaz na čijoj je strani, zar ne?

Komentiraj

Filed under Društvo