Gotovo cijelo desetljeće oni grade vrijednu školu koja bi odgojnim procesima ustala protiv zadrte segregacije. Sve dosad, na njihove planove su vlasti Republike Hrvatske ostajale gluhe. Tradicionalno, ovdje se mućkama, izdajama i destrukciji uvijek brže daju državni blagoslovi i novčani poticaji. Pravi stvaralački potezi uglavnom nailaze na podmetanja ili ignoranciju. Elem, Nansen dijalog centar u Osijeku od 2003. provodi projekt Nova škola – program otvaranja prve integrirane i interkulturalne osnovne škole u Vukovaru. “Nova škola nastala je kao odgovor na etnički podijeljene škole u Vukovaru. Cilj projekta bio je ostvariti školu koja bolje odgovara na potrebe multietničke zajednice kakav Vukovar jest”, objašnjava Suzana Agotić, projektna koordinatorica Nansen dijalog centra u Osijeku. U gradu gdje segregacija hrvatske i srpske djece počinje u vrtiću a nabrijava se u osnovnim i srednjim školama, gdje je smjenska nastava uvjetovana nacionalnom čistoćom a kad se rasporedi “tuku” pazi se na odvojene ulaze da se djeca slučajno ne pomiješaju, e u tom gradu je svaka suprotna inicijativa vrijedna i hrabra kao put u svemir. Posebno je važno reći da to nije tek blazirano laboratorijsko implementiranje “skandinavskog modela” obrazovanja, kako podozriva javnost i cinični mediji nagađaju. Agotićeva, baš naprotiv, ističe da je inicijativa krenula iz skupina roditelja i nastavnika vukovarske zajednice. U kurikulum Nove škole izrazito su ugrađene vrijednosti koje su u ovom gradu zapuštene ili nasilno prebrisane a nasušno je potrebno njegovati ih i razvijati kod djece: prihvaćanje i poštovanje drugih, prihvaćanje različitosti, inkluzivnost, solidarnost, načela jednakih mogućnosti, nenasilja i mirne koegzistencije.
Početkom rujna 2012. u Uredu predsjednika Republike Hrvatske organiziran je sastanak vezan uz inicijativu osnivanja Nove škole u Vukovaru. Na sastanku su sudjelovali svi akteri zaduženi za obrazovanje u RH kao i predstavnici ureda Pravobraniteljice za djecu, predsjednik Zajedničkog vijeća općina iz Vukovara te Veleposlanik Kraljevine Norveške u Republici Hrvatskoj. Po prvi put, gotovo 10 godina od kada je ovaj projekt započeo, inicijativa Nove škole je dobila političku podršku svih uz jasnu poruku da bi škola trebala zaživjeti već početkom sljedeće školske godine 2013./2014. Politička volja napokon postoji. I bilo bi nedopustivo da se ovaj plemeniti projekt ne pokrene ili zanemari. Nova škola nije zamišljena kao privatna škola, nego uključena u redovni obrazovni sustav Republike Hrvatske s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu. Za razliku od postojećih vukovarskih škola na hrvatskom jeziku i pismu u Vukovaru, Nova škola posebno bi njegovala različitost i razvijanje tolerancije prema drugima i drugačijima (i to ne samo u etničkom smislu), u nastavi bi se primjenjivale nove metode rada, veću bi ulogu u radu škole imali roditelji, škola bi nudila mnogo izvannastavnih sadržaja i produženi boravak. No, dvije su posebnosti koje još više osvjetljavaju Novu školu kao izvrsno podneblje za učenje i svladavanje ljubavi i tolerancije. Kao interkulturalna vannastavna aktivnost predviđen je predmet “Kulturna i duhovna baština zavičaja” koja omogućuje i potiče sve učenike da nauče više o svojoj povijesti, kulturi, tradiciji, identitetu, a zatim i o kulturi, tradiciji, povijesti, običajima svih naroda koji žive na tom području. Istina, nacionalni okvirni kurikulum teoretski predviđa uvođenje interkulturalnih sadržaja u nastavu, ali kako primjećuje Suzana Agotić: “Činjenica je da većina ne uči ništa, ili uči jako malo o pripadnicima manjina s kojima stoljećima živi na ovom prostoru, a manjine uče o većini i naravno, svojoj manjini, zanemarujući ostale manjine u zajednici.” Druga posebnost Nove škole je “Učenje manjinskih jezika kao jezika zavičaja” kroz koji će učenicima škole, bez obzira na etničku pripadnost biti ponuđena mogućnost zajedničkog učenja jezika i pisma koji se koristi u njihovom zavičaju – rusinski, mađarski, srpski, ukrajinski, romski…
Ukratko temelje se na njegovanju malih, svakodnevnih, zavičajnih dragocjenosti. Projekt Nove škole mudro shvaća da bi nacionalni talambasi odavno trebali biti prevaziđeni. A da se ona bliska zavičajnost grada i ulice, onaj vitalni komšiluk međusobne vjere i potpore, itekako zaslužuju rekreirati.
Civilka 