DISKRETNO, PA UDRI!

O, da, svaki bi NATO bombarder poželio gospođu Kolindu Grabar Kitarović za glavnokomandujuću. Kad treba gjegod sravnit kakav bulevar, ubogi slam, naftni terminal ili burgernicu, ona se, pred samu akciju ukaže na monitoru, nasmiješi i kaže: „Ja sam protiv upotrebe vojne sile. No, gospodo, to pitanje morate riješiti sami, unutar kokpita.“ Ili nosača aviona, ili, šta ja znam, tenka iz starih zaliha pogona Đure Đakovića.
I piloti ga, tenkisti ili obični redovi pješadinci, samoinicijativno riješe, stisnuvši okidač. Lete granate, prazne se AK-okviri… Čitave zemlje tako nestaju u plamenu, milina jedna, svima toplo oko srca, a odgovornost ničija. To je svakako recept za neodrživi razvoj Hrvatske. Uostalom, već sada tako vlada premijer Milanović, sliježući ramenima poput nevine francuske sobarice u lošim vodviljima, perući ruke češće i od bacilima opsjednutog Pilata. Isto se ponaša i sadašnji predsjednik Pantovčaka Josipović, ravnodušniji i od najravnodušnijeg Titovog pauna, ako je koji preživio.
Predsjednička kandidatkinja HDZ-a, Kolinda Grabar Kitarović već sada zauzima nedvosmislen stav da će, bude li izabrana, nastaviti dvosmislenu politiku kontinuiteta svog prethodnika, politiku s vječnim ALI. Dok je kafenisala sa svitom u Rijeci, kampanjski u kampanji koja to još nije, novinari su joj postavljali mnoga pitanja, od onih benignijih što kaže hoće li turistička sezona ipak biti berićetna sad kad su šeici navalili, sve do onih ljutih pitanja-sačekuša. Recimo, da komentira odluku Ustavnog suda o referendumskom pitanju o ćirilici. Aha, paz’ da ne bi. I Ustavni suci su tu umrljali dvolična rješenja, doduše skidajući kretenski referendum, ali i pljuskom Vladi da je učinila krivo „nametanjem“ ćiriličnih ploča u Vukovaru. Pa kad suci umrljaše, otkud se očekivalo da hipotetska predsjednica sutrašnje Hrvatske nešto kristalnije odgovori od zamagljujućeg: „Meni je taj čin nametanja ćiriličnih ploča od strane Vlade izgledao kao da se ljudima pokušava silom nešto nagurati, i to nije bio otpor prema manjinama i prema dijalogu, to je bio otpor prema nametanju nečega s više instance, umjesto da se otišlo među ljude i razgovaralo s njima…“ i da o pitanju o ćirilici u Vukovaru „treba odlučiti lokalna zajednica.“ Znači, jesmo za demokratske, civilizirane standarde uređenja manjinskih prava, ali dajte vi tamo, lokalni batinaši, najbolje je da vi to procijenite sami na terenu. Ako se prevarite u procjeni, pa ubijete boga u manjinskom narodu, tja, bože moj, mi predsjednički kandidati ili aktualni predsjednici, ništa nismo mogli.
Također, ni komentar o Zakonu o životnom partnerstvu istospolnih osoba, iz nasmiješene Karamarkove delegatkinje, nije mogao biti nedvosmislen, da kaže nešto o njegovim civilizacijskim dosezima, nego s čudnom, egzotičnom zadrškom: „Ja na homoseksualce gledam kao na susjede i prijatelje i smatram da većina njih ne želi da ih se tako obilježava.“ ???? Šta, kako? Odgovore zna samo NATO-va kandidatkinja za prvu predsjednicu Hrvatske.