DJECA ZNANJA I OTPORA

Te večeri imao sam osjećaj da opet grijem školsku klupu. Lekcija koju su nam žestoko podijelili studenti Umjetničke akademije Osijek bila je poput zemaljskog blagoslova. Mudrost i bolno iskustvo proživljeni u artističkom ringu „Našeg razreda“, u užarenim očima mladih glumaca se kuhala vrelija od vječnog plamena. Nije bilo sumnje, na kamenu Barutane učili su nas čistom opstanku. Dosljedno otvorivši još jednu početnicu u kojoj piše kako proživjeti ovaj život uspravne kičme. Forenzički dokazujući svojom strastvenom igrom da je egzistencijalno nasušno ne odustajati od morala, ljubavi, stvaranja, doživotnog upijanja znanja i života…

Jasmin Novljaković, kao redatelj i brižan profesor ovih mladih gerilaca, osviješteno im je ponudio izazovan tekst Tadeusza Slobodzianeka, jednog od najznačajnijih suvremenih poljskih dramatičara. Nabijen tvrdokuhanim istinama i poetskim pasažima, Slobodzianek demaskira svaku poru poživinčenih ljudskih odnosa koja klijaju unutar porodica, naoko bezbrižnih djetinjstava i zahrđalih školskih mehanizama. Klice netrpeljivosti, mržnje, razaranja, rasizma, ksenofobije, pogroma i pogona totalitarnih sistema tako lako i uspješno niču unutar dojučerašnjih susjedskih idila. Gotovo da se dalo namirisati treperavo uzbuđenje Novljakovićeve djece, svjesne svoga stvaralačkog i društveno odgovornog čina. Hazarderski ignorirajući manjak iskustva, oni su, gabaritima malenim a plodovima ogromnim teatarskim činom, digli urlik bijesa protiv gaženja ljudskosti i snažan poklič vizije o mogućoj slobodi.

Bio je to (23. svibnja) moćan start Osječkog tjedna Poljske umjetnosti (rađenog u suradnji UAOS-a, Matice hrvatske ogranak Osijek, Teatra Osmego Dnia, Veleposlanstva Republike Poljske u Zagrebu i Grada Osijeka) u kojem su se redale laboratorijske UAOS-ove izvedbe poljskih klasika Witkiewicza i Mrožeka, izložbe i promocije knjiga… Workshop na temu uličnog kazališta održali su trudbenici kultnog Teatra Osmego Dnia, jedne od najetabliranijih svjetskih alternativnih teatarskih skupina koja više od pedeset godina (trupu su 1964., u Poznanu osnovali studenti poljskog jezika i književnosti) ne posustaje u bitkama angažiranog performerstva. Blagodet njihovog radioničarenja s osječkim đacima glume i lutkarstva neprocjenjiva je. Posebno što su na kraju ove uzbudljive poloneze (28. svibnja) imali privilegiju i metalurško udarničko iskustvo sudjelovati rame uz rame s poljskim veteranima u ambijentalnoj izvedbi performancea „Summit 2.0“ na barokonom Trgu Svetog Trojstva u Tvrđi. Razigranom, pankoidnom i predapokaliptičnom vizijom povampirenog predatorskog društva koje doslovce jede svoju djecu, osječki studenti i njihovi poljski učitelji bogme su nadjačali i basnoslovno plaćene kopačke finalista Lige prvaka što su orale travu na džinovskom screenu obližnje birtije.

Danas (u 18 sati) s ponosom ću sa svojom dragom izaći na isti taj drevni osječki Trg, da ugradimo svoje glasove u simultanu lekciju „Hrvatska može bolje“ – akciju podrške drastično osujećenoj gradnji cjelovite kurikularne reforme. Bit ćemo tamo gdje su u subotnjoj noći osječki đaci učili kako se bori za svoje ja. Nadam se da će nas biti hiljade i hiljade, a da će se slični trgovi po Hrvatskoj u isto vrijeme usijati od sreće što nas još ima koji želimo učiti. Možemo, moramo, mislimo! Formula je tako jednostavna. I zašto, dovraga, da nam je barabe oduzmu i zatru?!

Napišite komentar

Filed under Društvo, Kultura, Uncategorized

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s